Hira Ratan Manek se pojavljuje u njegovom drugom interview sa Paulom Gloria  20. oktobra 2008. godine u New York City-ju.  Ovaj video u trajanju od 1 sat i 40 minuta pokazuje taj interview predvodjenim od strane HRM-a, i njegovim odgovorima na pitanja za siru publiku.

Kratak Opis Videa: Hira Ratan Manek je bio pozvan od strane Paula Glorie u Concordia Fondaciji & Jane Goldberg u La Casa Day Spa. Hira Ratan Manek je Hindus koji je ovladao sposobnoscu da prikuplja energiju direktno od sunca i za njega postoje dokazi da ne jede cvrstu hranu vise godina.

Pogledajte ovaj video, veoma je inspirativan. Preporucite ga svima koji znaju engleski jezik.

2007. godine Hira Ratan Manek je drzao predavanje o Sun Gazingu na Raw Spirit Festivalu u Sedonia, Arizona. Ovaj video clip daje vredne informacije o praktikovanju sun gazinga i kako on utice na mozak koji je ljudski super kompjuter koji koristi suncevu svetlost kao svoj izvor napajanja.

Sun Gazing po Hira Ratan Manek metodi

THE RAW SPIRIT FESTIVAL http://www.rawspirit.com/

Hira Ratan Manek (HRM), izmedju ostalog, je dokazao da covek moze ziveti samo od solarne energije veoma dug period bez uzimanja cvrste hrane. Ovaj fenomen je poznatiji kao HRM fenomen. Metodom sungazinga uoceno je izlecenje svih psihosomatskih, psihickih i telesnih bolesti, takodje i povecanju memorije i pamcenja, povecanje mentalne snage i budjenje uspavanih sposobnosti ili moci i to samo radeci sigurni sungazing ili gledajuci u sunce po HRM metodi. Uoceno je za samo 3 meseca radeci po ovoj metodi da su svi psiholoski poremecaji i problemi nestali, da se kod praktikanata povecalo samopouzdanje i cvrstoca uma da se lakse izbore sa zivotnim problemima, takodje su nestali svi strahovi pa i onaj od smrti. Za sigurno radeci ovu praksu jednom za sva vremena cete biti oslobodjeni od stresova i straha, imacete savrsen balans uma nad telom. Ko nastavi hrabro sa ispravnom sungazing praksom i dodje na 6 meseci taj ce biti oslobodjen svih telesnih bolesti. Kada nastavite dalje i dodjete do 9 meseci prakse mozete pobediti glad, i ona ce nestati ako vi to zelite ako ne, mozete i dalje uzivati u vasoj hrani ali unoseci znantno manje hrane u vas organizam. To dolazi samo po sebi.

Ovaj ekstra dobar metod zasnovan na solarnoj enrgiji omogucava vasem telu da harmonizuje samo sebe i da se napajate solarnom energijom koja vam je neophodna za dug, kvalitetan i zdrav zivot. Takodje cete moci koristiti vas um u neogranicenim sposobnostima koje mi zove nadprirodne pojave ili moci, veoma lako cete aktivirati taj prekidac i vi cete postati covek plus ili VI +. Da zakljucimo kako god bilo ova praksa je besplatna, bez gurua ili ucitelja, svako ko ima vise od 5 godina je moze raditi, ona povecava energiju tela i vise necete imati nikakvih patnji po pitanju mentalnih oboljenja, fizickih bolesti ili duhovnog ravnodusja.

Mi vas pozivamo da iskusite sami kako veoma brzo mozete da ojacate sebe na svakom nivou koristeci HRM metodu kako sunce moze da vas ojaca i izleci od svih bolesti.

Tradicija legendi o besmrtnicima u Aziji je vrlo duga, a već se u prastarim kineskim tekstovima spominju mudraci čiji je životni vijek bio i po nekoliko stotina godina. Uglavnom se to pripisivalo vrlo dugom zadržavanju daha i sličnim tehnikama koje pod imenom pranayama nalazimo i u Indiji. I danas neki vjeruju da se praotac taoizma još negdje krije živ, u špiljama Altaja, a starost mu se mjeri tisućama godina.

Ozbiljnije se fenomen fantastično starih ljudi počeo istraživati u 19. stoljeću kad su britanske okupacijske vlasti u Indiji zabilježile postojanje yogija koji su navodno imali više stotina godina. Dio tih ljudi je, kako se vjerovalo, poznavao jednu od najčuvanijih tajni svih vremena – solarnu jogu, odnosno način kako se fizičko tijelo može pomladiti izravnim upijanjem sunčeve energije preko očiju.

Sredinom prošlog stoljeća, stanoviti je Swami Vishwananda pred skupom znanstvenika oživio mrtvog vrapca, tako da je osobitom lećom u njegovo oko usmjerio sunčevu zraku. Iako je vrabac živio svega 1 sat, gotovo da nema zapadnog autora koji se ne poziva na ovaj fenomen kad je u pitanju tajna solarne joge. Nakon tog dokaza razvijena je teorija o tome da je moguće živjeti samo od sunčeve energije, zato što je razlika u strukturi klorofila iz biljaka i hemoglobina iz ljudske krvi neznatna. Oni koji su ovladali moći manipulacije sunčevom svjetlošću otad su se počeli nazivati „onima koji se hrane Božjom manom“.

Hira Ratan Manek
Trinaest godina na vodi i Suncu

Vjerojatno bi sve ostalo pukom legendom i na razini rekla-kazala da zapadnom hemisferom prije par godina nije odjeknula senzacionalna vijest – Hira Ratan Manek, 71-godišnji inženjer mehanike s juga Indije tvrdio je da od 18.lipnja 1995. godine živi od šalice vode dnevno, uz povremeno konzumiranje čaja i mlijeka, te najbitnije - sunčeve energije.

Naime, i sama medicina tvrdi da čovjek koristi samo 6 do 7% mozga, a Manek je zaključio kako bi se pri korištenju punog kapaciteta mozga, izvukle sve čovjekove urođene sposobnosti. Tako je, Manek ističe, on uz sunčevu energiju i mantru Gayatri otkrio način aktiviranja svog mozga.

«Prema mantri Gayatri moramo prihvatiti, prigrliti sunčeve zrake u ovo fizičko tijelo. Moramo dopustiti da se natalože. Kako se povećava količina sunčeve energije, tijelo postaje spremište sunčeve energije. Kad se tijelo napuni sunčevom energijom, ljudski mozak se rasvijetli i aktivira. Tada postajete nadčovjek, superiorno biće.»


Manek tvrdi da bi svatko od nas mogao postati super čovjekom kad bi jedan dan odlučio stati bos na zemlju te provesti do deset sekundi gledajući u Sunce. Svaki idući dan razdoblje upijanja solarne energije potrebno je produžiti za deset sekundi i, napominje Manek, izdržati u tome.

«Kad nakon otprilike šest mjeseci dosegnete 20 minuta gledanja u sunce, sve vaše fizičke bolesti su pod kontrolom i nestaju. Oslobođeni ste svih fizičkih oboljenja. Kako se to događa? Svi naši unutarnji organi, srce, pluća, jetra, bubrezi ovise o duginim bojama u sunčevim zrakama. Ako je neki unutarnji organ bolestan, razlog je nedostatak određene boje sunčevog spektra. Kad tijelo primi tu boju bol nestane.»

Ali ne samo bol, dodaje Manek.
«Kako nastavljamo, nakon otprilike sedam i pol mjeseci glad popušta. Više ne postite, ne odričete se hrane. Možete nastaviti obavljati svoje dnevne obaveze bez ograničenja. Morate samo nastaviti gledati u sunce. To će vam pomoći.»

Istina ili obmana?

Podsjećalo bi sve to na novinarsku patku da ne postoji dokument koji je potpisalo čak šest endokrinologa, a iz kojeg je očito da je Manek svoju sposobnost prvi put demonstrirao pred liječničkim stručnim timom u Kalkuti u Indiji 1995. i 1996. godine, i to u razdoblju od čak 211 dana. Druga demonstracija u Indiji trajala je 411 dana 2000. i 2001., pod paskom 21 liječnika i znanstvenika koje su predvodili dr. Sudhir Shah i dr. K.K. Shah, trenutačni predsjednik Indijske medicinske organizacije. Treća studija odvijala se 130 dana na Pensilvanijskom Sveučilištu u Philadelphiji u SAD-u, pod stručnim vodstvom dr. Andrewa Newberga i dr. Georga Brenarda. No doktor Newberg kasnije je tvrdio da je on samo snimao Manekov mozak za vrijeme meditacije i porekao je da je ikad vodio ikakvo 130-dnevno proučavanje.

Posni sveci diljem svijeta

Ipak, nisu svi solarni jogiji podvrgavani tako rigoroznim znanstvenim testovima. Najpoznatiji od njih je svakako lutajući svetac Sunyogi Umashankara, čovjek koji se bez problema kreće himalajskih vrhovima, pješice, polugol, čak i kada se radi o temperaturama od -20 stupnjeva Celzijusa.

Iako satima gleda u Sunce i iz njega, kako kaže, crpi energiju, liječnici su ustanovili zapanjujuću činjenicu – njegove su oči sasvim zdrave, što Sunyogi objašnjava na sljedeći način.

«Mnogi liječnici savjetuju da ne gledate u sunce bez zaštite. Ključ je u našoj vjeri. Možemo gledati u sunce bez opasnosti i uživati u njemu. Bez treptanja. To možete vježbati. Korak po korak.»

Oni koji Umashankaru poznaju tvrde da posjeduje nadnaravne moći, u koje spada i inedia, višemjesečno potpuno gladovanje bez ikakvih posljedica za organizam.

AUM BHOOR BHUWAH SWAH
TAT SAVITUR VARENYAM
BHARGO DEVASYA DHEEMAHI
DHIYO YO NAH PRACHODAYAT

OM – zvuk kao osnovica kreacije, Brahman
Bhur – Zemlja, veliko fizičko trijelo
Bhuvah – atmosfera, eter, suptilno tijelo
Svah – nebo, razina iznad Buvah, kauzalno

Tat – zamjenjuje «to», prvobitna stvarnost jednostavno pokazana kao To
Savitur – zamjenjuje božansku Savitri koja je izjednačena sa životnom snagom koja se nalazi u suncu
Varenyam – obožavati

Bhargo – zračenje, sjaj, prosvjetljenje
Devasya – Božansko zračenje (Emanacija) ili milost
Dhimahi – mi kontempliramo

Dhiyo Yo – zamjenjujemo intelekt («racio»)
Nah Prachodayat – molitva, zahtjev, oprost

Meditiramo o slavi Stvoritelja
Koji je stvorio Univerzum
Koji dostojan je Obožavanja
Koji je utjelovljenje Znanja i Svjetla
Koji uklonitelj je svog Grijeha i Neznanja
Osvjetlio naš Intelekt!

Ili:
Oh moćni Stvoritelju Univerzuma,
Neka primimo tvoje uzvišeno Svjetlo koje uništava grijehe,
Vodio ti naš intelekt u ispravnom smjeru.

Mirjan Najt, autor članaka za New Connexion: Pacific Northwest’s Journel of Conscious Living-intervju sa Hira Ratan Manekom (HRM). HRM odgovara na 15 pitanja o praksi gledanja u Sunce i njenim dobrobitima za čovečanstvo.

Intervju sa Hira Ratan Manekom-Miriam Knight

Hira Ratan Manek je rođen 1937. i odrastao u Kerali u Indiji gde je i diplomirao mašinstvo. Po završetku studija se priključio porodičnom poslu, brodarstvu i trgovini začinima i to je radio do odlaska u penziju 1992. Nakon odlaska u penziju počeo je da proučava gledanje u Sunce, posebno učenje Đainskog Gospoda Mahavira, koji je izvodio ovu metodu pre 2600 godina. Od juna 1995. HRM živi od Sunčeve energije, vode i povremeno uzme šolju čaja ili puter mleka “u društvene svrhe”. 

MK: Hira, prestali ste da jedete čvrstu hranu 1995. i zbunili lekare i naučnike koji su vas proučavali tokom postova na vodi u trajanju 211 i 411 dana. Kako to postižete?

HRM: Ovo je drevna veština zasnovana na logici i modernoj biologiji koja se za energiju oslanja na vodu i Sunčevu energiju. To je prava fotosinteza koja se dešava u ljudskom telu.

MK: Da li mislite da svi imamo skrivene sposobnosti da to radimo?

HRM: Svi…svako ljudsko biće! Jogananda u svojoj autobiografiji pominje nekolicinu ljudi koji žive od Sunčeve energije, kao Tereza Nojman i Giri Bala, koja je preživela preko 50 godina bez hrane i tečnosti, samo od Sunčeve energije. Giri Bala nije obelodanila ovu tehniku, rekla je da svet nije spreman za nju. Skroman rad koji sam ja obavio je proučavanje drugih i objavljivanje ove drevne tehnike. Ja nisam otkrio ništa.

MK: Zašto mi to više ne radimo?

HRM: U poslednjih nekoliko hiljada godina je postojao jaz u komunikaciji. Ja ne polažem pravo na otkriće ove prakse-samo sam je oživeo. Sve kulture u prošlosti su imale ovu praksu. U Indiji se to zvalo Surjanamaskar; u Egiptu je to bilo obožavanje Boga Sunca Ra, i imali su piramide da zauzdaju Sunčevu energiju; starosedeoci Amerike su imali plesove gledanja u Sunce; Peru je imao hramove Sunca kao što je Macchu Picchu; Brazilijanci i Meksikanci su obožavalli Boga Sunca. Kad kažemo obožavanje Sunca to je zbog procepa u komunikaciji u vezi sa tim kako su koristili Sunce u starim vremenima. Ljudska bića su tako inteligentna da neće obožavati nikoga ako nema neke dobrobiti od toga. Znali su kako da koriste Sunce u svom svakodnevnom životu.

MK: Kažete da se to sad vraća zato što je potrebno svetu.

HRM: Da, ljudi su siti modernih lekova za lečenje svojih bolesti.

MK: Da li je to stvar po principu sve ili ništa ili se dobrobiti povećavaju sa povećavanjem izloženosti Suncu?

HRM: Da, postoje tri podele. Prvo dolazi mentalno zdravlje koje stičete sa tri meseca gledanja u Sunce. Morate početi polako sa 10 sekundi i postepeno povećavati do recimo 15 minuta dnevno, ali samo prvi sat od izlaska Sunca ili poslednji sat do zalaska. Za decu, granica je 5 minuta. Ne morate da prestanete da jedete, samo smanjite količine. A najbolje zdravo piće je voda koja je stajala na Suncu u staklenim teglama. Još bolja je ako stavite drago kamenje u nju.

Ako to radite šest meseci steći ćete fizičko zdravlje. Ako nastavite do devet meseci dobijate i duhovno zdravlje. Izbor je na vama.

Danas smo zaplašeni ultraljubičastim efektom Sunčeve svetlosti. To je greška moderne nauke koja nam govori o UV svetlu u podne. Ali Sunčevo svetlo nema uvek loše ultraljubičasto svetlo. Dokazano je da je tokom prvog sata po izlasku i poslednjeg sata do zalaska Sunca u bilo kom delu sveta UV zračenje na nuli.

MK: Šta se dešava ako živite u delu zemlje kao što je Portland gde imamo mnogo kišnih i oblačnih dana?

HRM: U tom slučaju uspeh može da dođe malo kasnije, ali će ipak doći. Ako ste u tropskoj zemlji napravićete od svog tela Solarni čip za dve godine. Ovde za to može da treba četiri godine. U odgovarajuće vreme možete gledati tamo gde bi trebalo da je Sunce kroz oblake, ili kasnije kad se pojavi možete gledati kroz stakleni prozor koji će profiltrirati ultraljubičastu svetlost u nekoj meri, i imaćete nešto dobrobiti. Uspeh je zagarantovan.

MK: Šta podrazumevate pod mentalnim zdravljem?

HRM: Ah, mentalno zdravlje. To je veoma velika, ozbiljna stvar sa kojom se svet suočava. Svima nam nedostaje ravnoteža uma i zato pravimo greške i previde. Sa savršenom ravnotežom uma počećete da mislite na pozitivan način-negativne misli nestaju. Puni ste samopouzdanja i postajete neustrašivi u životu.

MK: Zašto svetlost donosi takav efekat?

HRM: Zato što po rođenju imamo beskonačne moći. Naš mozak je super računar.Ulazimo u doba kad će računari biti prošlost. Koristićemo “mozguter” (mozak-kompjuter). Moć koju smo dobili rođenjem je softver ovog računara. Naš process mišljenja je kao kombinacija tastature i miša. Ono što nedostaje računaru je napajanje strujom, a napajanje je Sunčeva energija. Na kraju krajeva znamo da ona stvara struju. Ovo svetlo može da uđe u mozak samo kroz ljudsko oko. Oko je direktno povezano sa mozgom, to je medicinska činjenica.

MK: Znači, upijanje kroz kožu nije značajno?

HRM: Ono ima samo privremeno delovanje. Svetlost mora da padne na oči da bi mozak dobio energiju ako želite trajnost. Vidite kako u vašem području (severno-zapadni Pacifik) ljudi dobiju zimsku utučenost ili Sezonsku potištenost (SAD) bez Sunčeve svetlosti.

MK: Da li to znači kad smo van mentalne ili osećajne ravnoteže da su nam baterije skoro prazne?

HRM: Da, svakako. Našim ćelijama treba dopunjavanje, a one mogu da se dopune kao baterije. Žao mi je kad čujem da ljudi ove neravnoteže osećanja leče antidepresivima umesto Sunčevim svetlom. Potrebno je da vam telo bude kao Solarni čip. Kad to jednom uradite, a za to treba oko dve godine, možete biti neko vreme u mraku i ništa loše se neće desiti.

MK: Da li veštačko sunčevo svetlo kao što su sijalice punog spektra može da postigne istu stvar?

HRM: Veštačko svetlo nema fotone koje prirodna Sunčeva svetlost ima. Nikad ne možemo da budemo bolji od Prirode.

Gledanje u Sunce je veoma prikladno za SAD gde je gojaznost najveći strah. Najbolja stvar za gojaznost je hodanje bosih nogu pored mora po suvom toplom pesku 45 minuta u večernjim časovima i gledanje u Sunce. Ovo aktivira 5 glavnih žlezda kroz akupresurne tačke. Ako se gojaznost ne izleči, imaćete veliki problem. Ali ljudi ne mogu da poste i sami da kontrolišu glad. Sa gledanjem u Sunce vi ne postite jer glad nestaje.

Čak i medicinari se slažu da telu treba samo energija, ne hrana. Kad jedemo biljke, mi pretvaramo hranu u energiju, ali to je sekundarni izvor Sunčeve energije. Zato ljudi koji jedu sirovu hranu kažu da ne treba kuvati jer se time gubi Sunčeva energija. U ne-vegeterijanskoj hrani energija još više izgubi vrednost.

MK: Kakvo još delovanje Sunčevo svetlo ima na zdravlje?

HRM: Telo ima mehanizam za upijanje Sunčeve svetlosti direktno u mozak i stimulisanje 5 važnih žlezda. Medicinska nauka je epifizu (pinealna žlezda), ono što zovemo treće oko, smatrala beskorisnom. Ali naučno je pokazano, gledajući pre i posle magnetne rezonance, da kad se aktivira epifiza sve više neurona u mozgu se regeneriše.

MK: Da li to znači da ovo može da ima uticaja na lečenje Alchajmerove i Parkinsonove bolesti?

HRM: Svakako! Imam grupu gde se ljudi leče od depresije, Alchajmerove, Parkinsonove bolesti-svih tih stvari. Imao sam gospodina koji je bio u kolicima. Samo se sunčao godinu dana i sada je potpuno u redu. Medicinska nauka kaže da se neuroni ne regenerišu, ali regenerišu se; a kada se regenerišu starenje se usporava, životni vek se produžava, a pamćenje i inteligencija postaju veličanstveni. Telo ima samo-popravljajuće i samoisceljujuće sposobnosti. Ako um misli da se popravljamo, mi to zaista i činimo, ali mi smo negativni prema sebi.

MK: Recite mi nešto o razvoju duhovne strane posle godinu dana gledanja u Sunce.

HRM: Da, to je najbolja stvar. Zašto smo zaostali u duhovnosti? Zato što nam nedostaje mentalno zdravlje i duhovna ravnoteža. Imamo toliko želja, želja… One ubijaju naš fizički sistem i ometaju naš mir i svetski mir.

Kad ste u savršenoj ravnoteži, pozitivni i neustrašivi, nećete povrediti druge ljude. Na kraju krajeva, šta je greh nego povređivanje drugih? Kad nema greha, mi smo u duhovnom kraljevstvu; automatski nam se dešavaju najbolje stvari. Jednostavno-ne povređuj druge.

MK: Koja vizija vas vodi da držite predavanja širom sveta?

HRM: Sveobuhvatno isceljenje i mir svuda. Neće biti energetskih kriza jer Sunčeva energija neće nikad prestati; neće biti zagađenja jer Sunčeva energija ne stvara zagađivače; neće biti gojaznosti ni gladi; neće biti SIDE ni raka, svinjska- meksicka ili ne znam kakva jos gripa kada se pojavi nam nece moci nista. Svi će biti mentalno, fizički i duhovno u redu. Da, krećemo se prema zlatnom dobu Satyuge, iz sadašnje kaliyuge-od lošeg do večno dobrog.

Iako smrtonosni bič SARSa (Several Acute Respiratory Syndrom-žestok akutni disajni sindrom) preti da obuhvati mnoge narode i jugoistočnoj Aziji, čak i neka područja sa druge strane Atlantika, hvatajući celo čovečanstvo u grč dubokog straha i bespomoćnosti, bar jedna osoba, koja naravno živi među nama tvrdi da je razvila prirodnu otpornost prema ovoj grozoti i sličnim pretnjama.

Godine gledanja u Sunce (Suryanamaskar) su ga učinile imunim na bilo kakvu fatalnu epidemiju, tvrdi šezdeset šestogodišnji biznismen iz Košikodea Hiraćand Ratanši Manek, poznat kao Hira Ratan Manek u medicinskim krugovima širom sveta.

Gustina energetske korone koja ga okružuje je 10tak centimetara, dovoljno da spreči bilo koli smrtonosan virus ili bakteriju da uništi njegov dobro razvijen imuni sistem.

„Nisam ja jedinstven. Bilo ko može to da izvede. Potrebno je samo šest meseci da se čovek oslobodi svih vrsta fizičkih bolesti zauvek, ako koristi moju jednostavnu tehniku.“ Kaže Manek sedeći u svom skromnom stanu.

Lekari i medicinske institucije širom sveta su ozbiljno shvatili i ispitivali HRM (Hira Ratan Manek) fenomen poslednjih godina. A oko 25 000 ljudi širom sveta je već počelo da praktikuje njegov metod dobijanja energije gledanjem u Sunce, oslobađajući se fizičkih bolesti, mentalnih problema i duhovnog neznanja.

Krenuvši iz Kuča u Guđaratu (Indija), HRM je u centru pažnje od 1995. kada je prestao da jede čvrstu hranu, zbunjujući medicinske krugove. Tokom 1995.-96. je postio 211 dan, pijući samo vodu. Zatim je usledio post od 411 dana u Ahmedabadu 2000.-2001. i još jedan skorašnji od 130 dana u SAD.

Poslednjih osam godina, HRM, po zanimanju mašinski inženjer živi od kuvane vode i povremeno popije šolju kafe, buter mleka ili čaja, i naravno od Sunčeve energije. I nije se čak ni prehladio za to vreme.

„U Joganandinoj Autobiografiji nalazimo pet ljudi koje je on pomenuo koji godinama nisu uzimali hranu. Svi su govorili da im Sunčeva energija ulazi u mozak na tajna vrata, ali niko od njih nije hteo da otkrije tajnu.“ kaže on.  

Imperijalni medicinski koledž iz Londona je podržao čitavu stvar i došao do zaključka da je Sunčevo zračenje bila izvorna hrana ljudskog roda.

„Kao Đain, pažljivo sam pratio spise i otkrio da je Gospod Mahavir, koji nije uzimao hranu dvanaest i po godina, često hodao bos i gledao u Sunce.“

Misterija je odgonetnuta. Čovek može da prima Sunčevu energiju putem očiju, postepeno povećavajući trajanje iz dana u dan. I može da dopuni svije svetlošću napunjene ćelije hodajući bos 45 minuta dnevno.

HRM je počeo eksperiment na svom telu 1992. godine, i uspešno oživeo vekovima staru praksu Suryanamaskara (pozdrav Suncu) 1996.

Prošle godine je imao 136 predavaja u SAD. NASA misli da bi mogli da obuče svoje astronaute da danima ne jedu razvijajući HRM fenomen.

I indijski naučnici iz oblasti odbrane su sada ozbiljno uključeni u istraživanja zasnovana na tehnici HRM.

SARS ili ne, Manek ide u Evropu da širi poruku o Sunčevoj energiji. Kad se vrati u Košikode pridružiće mu se ekipa iz Japana da ga odvedu u Japan na dalja istraživanja.

Članak iz “THE NEW INDIAN EXPRESS“, 1. maj 2003. godine        

Hira Ratan Manek - mašinski inženjer star preko 70 godina, iz južne indijske države Kerale NE JEDE VEĆ 13 GODINA.
Do sada je nekoliko puta dopustio da ga pregleda nacionalna i međunarodna zajednica lekara. Međunarodni tim sačinjen od 21 lekara u Ahembadabadu (Gujarat, Indija) posmatrao ga je 411 dana tokom 2000. i 2001. godine, 24 sata na dan. Celo to vreme jedino što je unosio u sebe bila je voda - i sunčevi zraci. Endokrinolog dr. Navneet Shah u julu 2001. je zapisao: Svakoga dana meren mu je puls, pritisak krvi, disanje, temperatura, izlučivanje urina, težina itd., a hematološki i biohemijski testovi provođeni su periodično. ECG je meren redovno, provera ultrazvukom, EEG, CT-sken i M.R.I.-sken mozga napravljeni su nakon jedne godine, a tim sastavljen od lekara opšte prakse, fizičara, hirurga, kardiologa, endokrinologa i neurologa redovno ga je i periodično pregledavao od prvog dana posta. Osim što je izgubio 19 kilograma u prva tri meseca i što su mu se smanjili puls i brzina disanja (s 18 na 10 udisaja u minuti), nije bilo drugih medicinskih abnormalnosti. Nakon uzbuđenja koje je izazvalo otkriće u Ahmadabadu, Hira Ratan Manek je pozvan na Thomas Jefferson University i State University of Penn u Philadelphiji u SAD. Pod nadzorom je postio 109 dana, što je završilo 27. oktobra 2001. Posmatrana je i ispitivana njegova mrežnica, pinealna žlijezda (ili epifiza) i mozak, a snimljeno je i 700 fotografija tih organa.
Postoje informacije da neki ljudi nisu jeli čak 20 i više godina. Zbog svega toga i NASA je pozvala Maneka na proučavanje. 130 dana je živeo pod strogim nadzorom dok u julu 2002. godine naučnici NASA-e u izvještaju nisu potvrdili da je Manek zaista to vreme preživeo samo na vodi i suncu. Američka svemirska agencija se nada da bi ta tehnika mogla biti korisna kako bi se na budućim svemirskim letovima rešio problem skladištenja i održavanja hrane. U prevodu - nadaju se da bi se astronauti budućnosti mogli hraniti sunčevom svetlošću.
Amerikanci, kao poznati ljubitelji skraćenica, tu su pojavu nazvali HRM-fenomenom, po inicijalima njegovog imena, i pokrenuli HRM-projekt koji se bavi pitanjem kako preživeti samo od energije sunca.

Hira Ratan Manek je vijest koja dolazi. Većina nije čula za njega, neki jesu.
Oni koji su čuli bez iznimke su fascinirani jednostavnošću, neuništivom logikom i znanstvenim dokazima o solarnoj jogi koju Hirachand Ratanski ili Hira Ratan Manek širi po svijetu. Intervju koji slijedi napravljen je kada se HRM odazvao našem pozivu da dođe u Hrvatsku radi snimanja dokumentarnog serijala 'Moć Sunca' Znanstveno-obrazovnog programa Hrvatske televizije. Nadamo se da će i vama razjasniti neke nejasnoće i krivo shvaćene stvari te vas obogatiti i informacijama koje nisu dostupne na internetu ili su pak krivo interpretirane.

Solarna joga sadrži u sebi sve vrste vježbanja joge. Ona je zapravo izvorna tehnologija. Danas je prihvaćena u svijetu kao high-tech moderna tehnologija. Nije potrebno ići na tečajeve, nema gurua, svatko može vježbati kad njemu odgovara i uživati dobro zdravlje.


Što je solarna joga? Kada i gdje je nastala?

HIRA RATAN MANEK: Solarna joga je high-tech vježba za zdravlje. Postoji tisućama godina, postojala je svugdje na našem planetu, sve religije i sve kulture sadržale su vjerovanje u sunce, svaka zemlja i svaki čovjek poznavali su tu vježbu. No, s promjenama koje su se dogodile u svijetu i s dolaskom suvremenog obrazovanja ljudi su se udaljili od solarne joge zbog toga što je suvremena znanost nametnula nepotreban strah i uvjerenje da je gledanje u Sunce štetno. Tako su ljudi s vremenom zaboravili na solarnu jogu, zbog čega imamo problema sa zdravljem.
Ja sam tu jogu upoznao na sugestiju jedne osobe, Majke iz hrama Sri Aurobindo u Pondicherryju, koja je bila Francuskinja i zvala se Mira. Ona mi je sugerirala da pokušam, da počnem istraživati tu vrstu joge, uđem dublje u nju i steknem iskustvo, i tada je pošaljem u svijet. Tako sam ušao u solarnu jogu. To učenje je trajalo trideset godina, od moje dvadeset i druge do moje pedeset i pete godine. Proučavao sam razne tekstove - indijske, egipatske tekstove, tekstove iz Grčke i Bugarske, i iz južnoameričkih zemalja poput Meksika, Perua, Brazila i Bolivije, u kojima je postojalo vjerovanje u moć Sunca. Moja istraživanja joge počela su 1962. godine i trajala do 1992. kada sam izradio protokol koji sada šaljem u svijet. Solarna joga sadrži u sebi sve vrste vježbanja joge. Ona je zapravo izvorna tehnologija.
Danas je prihvaćena u svijetu kao high-tech moderna tehnologija. Nije potrebno ići na tečajeve, nema gurua, svatko može vježbati kad njemu odgovara i uživati dobro zdravlje.

Čime ste se bavili prije nego što ste upoznali solarnu jogu?

HIRA RATAN MANEK: Studirao sam strojarstvo, ali zaposlio sam se u tvrtki svojih roditelja. Imali smo veliku izvoznu tvrtku, prekooceanske trgovačke brodove koji su prevozili teret i putnike iz Indije u cijeli svijet. Negdje 1975. godine ta je vrsta poduzetništva zapala u teškoće i naša je tvrtka pala u stečaj. Nakon toga sam se bavio izvozom začina na Zapad. U međuvremenu je moje izučavanje joge napredovalo, moje je zanimanje za tu vrstu joge raslo, tako da sam 1992. godine odlučio povući se iz trgovine, posvetiti se iskustvu koje sam stekao baveći se solarnom jogom i poslati je u svijet. Stoga sam se 1992. godine povukao iz poslovnog svijeta i počeo se baviti prakticiranjem solarne joge.
U tome sam bio uspješan, tri puta sam dokazao njezinu moć pred medicinskim stručnjacima, i poslao je u svijet, gdje je danas poznata pod nazivom "gledanje u sunce': To je solarna joga.


Tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća kolale su priče o toj posebnoj vrsti joge u Indiji, ali sve je ostalo samo na glasinama. Možemo reći da se solarna joga čuvala kao tajna. Zašto ste je vi odlučili otkriti svijetu

HIRA RATAN MANEK: Proteklih dvije ili tri tisuće godina više je ljudi pokušalo otkriti tajne solarne joge koja je poznata tisućama godina. Na žalost, establišment je bio tako moćan da oni u tome nisu uspjeli. Na primjer, u Francuskoj se gospodin amram Miki Nikolav jako trudio da ljudima približi solarnu jogu. Na Zapadu je bilo više ljudi koji su pokušavali objaviti istinu o solarnoj jogi, ali su ih u tome sprječavali tadašnji medicinski stručnjaci, liječnički establišment, političari. Jedna od njihovih pogrešaka bila je što se nikad nisu podvrgli zdravstvenim pretragama, što medicinske stručnjake nisu poveli sa sobom i razuvjerili ih. Zbog toga su njihovi pokušaji propali Kad sam shvatio razloge njihoya neuspjeha odlučio sam da ću ja povesti sa sobom medicinske stručnjake i razuvjeriti ih umjesto da se s njima sukobljavam.
Vježbao sam solarnu jogu, zahvaljujući njoj uživao dobro zdravlje i pozvao stručnjake da me gledaju i prate. Oni su postali moj "Big Brother'. Bili su uz mene u svakom trenutku, sve su zapisivali, a kad nešto ostane zapisano na papiru, više nema natrag. Moja je tvrdnja bila da solarna joga nije samo dobra za zdravlje, nego da zahvaljujući Suncu tijelo može sve duže i duže živjeti bez hrane. To bi moglo biti rješenje i za putovanja u svemir. Prvi put pod nadzorom sam živio 211 dana uzimajući samo vodu, nakon čega me pregledao tim liječnika; drugi put sam bez hrane i samo pijući vodu proveo 411 dana. To je bio velik eksperiment za koji je znao cijeli svijet, jer u medicinskoj ekipi bili su liječnici sa svih strana svijeta, a vodio ju je predsjednik Indijske liječničke komore. Neprekidno sam bio s njima, u svakom trenutku bi uz mene bila po dva ili tri liječnika, i na prvoj stranici njihova izvješća jasno stoji da sam bio pod promatranjem svake sekunde, da ni u jednom trenutku nisam bio sam. To je potaklo znanstvenike i istraživače NASA-e koji izučavaju utjecaj svjetla na ljudski organizam da me pozovu u SAD. Na Sveučilištu Thomas Jefferson i Sveučilištu Pennsylvania promatrali su me tijekom 130 dana, koje sam proživio samo pijući vodu. Nakon toga su objavljeni i neki članci u medicinskim časopisima. No, kako vježbanje ove joge ništa ne košta, postoji jedna prepreka u glavama, oni ne žele doći u sukob s cijelom liječničkom zajednicom. Jer da oni otvoreno kažu da ovo donosi zdravlje, to bi automatski bio udarac za medicinsku
struku i znanost. Stoga neke stvari još uvijek kriju, igraju se skrivača. Moja je namjera spasiti javnost, spasiti čovjeka od nedaća suvremenog života, posebno zdravstvenih rizika koje donosi, i zato sam promijenio taktiku.
Ne čekam više službenu potvrdu, nego sam od 2002. godine počeo sam iznositi ove činjenice. Nitko od ljudi koji su promatrali moje pokuse nije se usprotivio; oni se jednostavno drže po strani - nisu mi pružili podršku, ali isto tako mi nitko ne oponira. Ali ljudi su to masovno počeli prihvaćati. I zato postavljam pitanje što je uopće znanost. Nekome padne na pamet neka ideja i ta ideja postane formula, znanstvena osnova, koju dijeli i prakticira velik broj ljudi. Ako svi dođu do rezultata koristeći istu metodu, to je onda znanost. Tako je drevni fenomen gledanja u sunce postao suvremena, high-tech zdravstvena znanost.

Vi ste živi primjer da čovjek može živjeti samo od sunca i vode, i pozivate ljude da to i sami iskušaju. Možete li nam točno reći kada i u kojim ustanovama su vas promatrali, što se promatralo i pratilo, tako da nam možete reći na kojim su organima opažene promjene, a na kojim organima promjena nije bilo.

HIRA RATAN MANEK: Znanstveno je prihvaćena činjenica da je 80% našeg tijela voda. Dakle, 80% našeg organizma treba samo vodu. Jedemo radi onih preostalih 20%. A i čvrsta hrana koju jedemo sastoji se velikim dijelom od vode, čak do 50 ili 60 posto. Tijelo, dakle, traži najviše vodu. Voda je vrlo moćan izvor energije potrebne našem tijelu. Međutim, iz raznih razloga, koji su povezani s ukusima i drugim stvarima, ljudi su stekli uvjerenje da je njihovu organizmu najpotrebnija hrana. Japanski znanstvenik Masaro Emoto, koji izučava vodu i čiji se rad može vidjeti na njegovoj web stranici, dokazao je značajnu ulogu vode u energiji tijela. Ja sam bio siguran da ću moći živjeti od sunca i vode. Radio sam pokuse na sebi, radio sam ih pred liječnicima. Prvi post od 211 dana bio je u Calicutu, pred liječnicima sa sveučilišta u Calicutu, koji je i moj rodni grad. Zatim je uslijedio još jedan veliki eksperiment u indijskom gradu Ahrnedabadu, gdje me tijekom 411 dana posta promatrala međunarodna ekipa u kojoj je bio 21 liječnik i kojoj je na čelu bio predsjednik indijske liječničke komore. Izvješće o tom eksperimentu objavljeno je u indijskom medicinskom časopisu u ožujku 2001. godine gdje se navodi sve što je tijekom pokusa zamijećeno.
Razmislimo o svjetlu. Svjetlo je tu, dopire do svih dijelova našeg tijela, a ulazi kroz oči. Kad svjetlo dopre do vas, izliječeni ste. Po tom načelu funkcionira sva alternativna medicina Zatim sam bio na promatranju na sveučilištima Thomas Jefferson i Pennsylvania, gdje su me promatrali vodeći svjetski stručnjaci, poput Georgea C. Brainarda koji je stručnjak za pinealnu žlijezdu, Andrewa Newberga, stručnjaka za mozak, psihijatra Mauriea D. Pressmana i mnogi drugi. George C. Brainard je znanstvenik čiji rad podupiru NASA i Državni zavod za zdravstvo.
On se bavi utjecajem svjetla na ljudski organizam. Andrew Newberg također uživa potporu američkih znanstvenih ustanova. On je proučavao moždanu aktivnost osobe koja živi od sunčeve energije i ne uzima hranu. Bili su tu i drugi liječnici. Na mojoj web stranici je potpun popis liječnika koji su me promatrali u Americi. Najviše su pazili da li se u tijelu događaju neke negativne promjene.
Da li uredno funkcioniraju jetra, pluća, srce, krvotok i drugi sustavi. Radili su mi krvne pretrage i slično. Našli su samo jednu negativnu stvar:

Nakon nekoliko dana gladovanja uz pijenje vode, razina glukoze u krvi spušta se na gotovo 40 do 43 posto od normale, a to je prema medicinskoj znanosti opasno. Međutim, ja nikad nisam pao u komu, ništa
mi se nije dogodilo. Po meni, to znači da vrijednosti koje znanost smatra normalnom razinom glukoze, a koje su definirane prije mnogo godina, svakako treba mijenjati. Otkrili smo da u Africi mnogo ljudi živi s 26% normalne razine glukoze. Dakle, sve što medicina kao znanost preporučuje nije savršeno. Organizam se može prilagoditi okolnostima. Ja sam medicinskoj znanosti ponudio jedan slogan: "Kad um prihvati, tijelo se prilagodi:' Ljudi se mogu svemu prilagoditi. Postoje neke smjernice o razini glukoze ili potrebnom broju kalorija, ali one su samo općenite. U svemu postoje iznimke.

Ljudi mogu živjeti i s mnogo manje kalorija. U Indiji sam potaknuo stručnjake iz Ministarstva obrane da to malo istraže. Svi baratamo nekim brojkama o potrebnom broju kalorija: fizički radnik treba 3000 kalorija, običan čovjek 1500 kalorija, i slično. Gledali smo radnike koji su gradili cestu. Oni su po uobičajenim tablicama trošili 3000 kalorija, ali hranom su unosili samo 1500 i bili su zdravi.
Odakle ta razlika?
Ta dva normativa - potreban broj kalorija i razina šećera u krvi - sigurno treba mijenjati i postoje stručnjaci koji se time bave. Isto se može reći i za ljudsko oko. Uvijek se vjerovalo da je izravno gledanje u Sunce štetno. No, mi smo dokazali da se gledanjem u Sunce, ako se gleda u određeno doba dana i kratko vrijeme koje se postupno povećava, vid poboljšava. Ako vid korigiramo laserom, umjetnim svjetlom stvorenim u laboratoriju, zašto ne bismo koristili prirodno, božansko sunčevo svjetlo umjesto lasera? Zapisana su mnoga zapažanja liječnika. Ja ih razumijem, znam da ne mogu sve otvoreno priznati jer bi time radili protiv vlastitih interesa, ali polako se i to mijenja. Zasada ne nailazim ni na kakvo otvoreno protivljenje medicinskih stručnjaka onome što propovijedam, za razliku od mnogih drugih u povijesti koji nisu imali potporu medicine, nailazili su na otpor i nisu uspjeli. Kod mene je pozitivna okolnost to što nemam protivnika.

Mnogi stručnjaci za karcinom počeli su prihvaćati kao činjenicu da je sunčevo svjetlo prirodna kemoterapija. Uzmimo za primjer bolesna koljena. Nije potrebno operirati koljeno, dovoljno je sjesti na stolicu i pola sata do 45 minuta grijati bolna mjesta na blagom suncu, gledati u sunce, i koljena će vam biti kao nova


Zanimljivo je da se i svemirska agencija zainteresirala za vas i da su vas promatrali i njezini stručnjaci. Kakvi su bili rezultati i zašto se zanimaju za vas?

HIRA RATAN MANEK: Ja nikad nisam rekao da se NASA interesira za mene, to je tako pogrešno objavljeno u medijima, ali za mene jesu bili zainteresirani znanstvenici i liječnici čiji rad financira NASA. U medijima je to donekle pogrešno protumačeno, za mene su se interesirali liječnici i znanstvenici koji rade uz pomoć NASA-e. Jedan veliki znanstveni projekt bavi se istraživanjem utjecaja svjetla na ljudski organizam. Time se bavi George C. Breniard čija istraživanja financira NASA, i on me jest promatrao nekoliko puta, tijekom 130 danak oliko sam postio pod njihovim nadzorom. Oni vjeruju da je moguće da čovjek živi od Sunca, jer ja sam to dokazao nekoliko puta. Najveća prepreka svemirskim putovanjima upravo je hrana. Jedan istraživački projekt NASA-e bavi se takozvanom mikrohranom. To je hrana koju jedete, ali je ne vidite. A to može biti samo nešto povezano sa svjetlom i energijom kojima se hranite, ali ih ne vidite. Oni su svjesni toga da se to što ja propovijedam izvrsno uklapa u njihov projekt. No znate kako je, živimo u vremenima kad se sukobljavaju razni interesi, za sve treba vremena. No, oni shvaćaju što radim i znaju da se to izvrsno uklapa unjihov projekt. Čuo sam da je tehnika iskušana na nekim vojnicima, u Indiji i među američkim vojnicima u Iraku koji su uz pomoć gledanja u Sunce po nekoliko dana živjeli bez hrane. To su velike promjene koje se događaju u svijetu.

Koliko dugo treba prakticirati solarnu jogu prije nego postanemo sposobni živjeti samo od Sunca?
Opišite nam proces učenja, kako se počinje najprije s 10 sekundi gledanja u Sunce, što se događa nakon 6 mjeseci, kada treba napraviti prekid, kada čovjek postaje" solarni čip" i tako dalje.

HIRA RATAN MANEK: Solarna joga je najjednostavnija vježba. U svim vrstama joge ova joga ima određenu važnost. Potrebno je vježbati samo 270 dana ili 3 sata. Vježbu možete raditi kontinuirano i redovito, ali čak i ako ne vježbate redovito, zbog osobnih razloga ili ako nema Sunca zbog klimatskih uvjeta u kojima živite, rezultati će biti vidljivi.Važno je da, bez obzira na prekide, vježbate točno 270 dana.
Ako počnete s 10 sekundi vježbe u takozvano sigurno doba dana - a to su prvi i posljednji sat dnevnog svjetla, takozvani "zlatni sati" -ili, jezikom znanosti, u vrijeme kada nema ultravioletnog zračenja koje je štetno za oko - i ako povećavate trajanje vježbe 10 po deset sekundi, nakon dva mjeseca ili 60 dana osjetit ćete poboljšanje vida. Oko je istureni dio mozga, ulazni dio, koji ovom vježbom postajez draviji. Ako nastavite vježbati nakon trećeg mjeseca, kad u sunce gledate 15 minuta, bit ćete savršenog psihičkog zdravlja. Svi psihički poremećaji nestaju. Danas je općepoznata činjenica da u zemljama blizu sjevernog pola, posebno u Skandinaiji i u drugim zemljama u kojima vlada duga i teška zima, velik dio populacije tijekom zimskih mjeseci trpi od poremećaja koji se čak naziva "zimskim bluesom".
Ljudi osjećaju tugu, mentalnu tupost, sve zbog nedostatka Sunca. To im nadoknađuju umjetnim svjetlom. Čovjeku koji pati od tog poremećaja liječnik nastoji pomoći jarkim snopom umjetnog svjetla koje energizira mozak. To rješenje donosi privremeno olakšanje, ali pritom pacijentu stradaju oči. Ako istog pacijenta pošaljete avionom u neku tropsku zemlju, odmah će se osjećati bolje bez ikakva drugog tretmana. Tako su liječnici počeli uvažavati činjenicu da je Sunčevo svjetlo prirodan lijek.

Jutarnje i večernje Sunčevo svjetlo može ukloniti sve psihičke probleme i čovjek može postići savršeno duševno zdravlje. Duševno zdravlje je najvažniji element zdravlja. Kad imate duševno zdravlje, slijedi ga i tjelesno. S tim u vezi imam još jedan slogan: Mozak je vrlo malend io tijela, ali u mozgu je cijelo tijelo. Prvo se treba pozabaviti umom, mozgom.
Ako liječite tijelo, liječite samo simptome. Kad liječite mozak, liječite uzrok problema. To je glavna pogreška suvremenog zdravstvenog sustava, ne bavi se uzrocima. Izvor problema je mozak, zdravlje mozga. Dokazano je da se kod mnogih ljudi koji gledaju u Sunce neuroni u moždanim ćelijama regeneriraju. To je jednostavan put do zdravlja. Tijelo ovisi o mozgu, a mozak o broju i snazi neurona. Gledanje u Sunce opušta. Što ste opušteniji, to se regenerira više neurona, a ti neuroni upravljaju kretanjem i funkcijama tijela. Nakon otprilike tri odnosno šest mjeseci vježbanja, tj. 15 odnosno 30 minuta gledanja u Sunce, riješit ćete se svakog tjelesnog problema, bio to rak ili sida ili osteoporoza, bolna koljena, srčani problemi, artritis, žutiea. Naprimjer, za žuticu svi znaju da se može izliječiti samo Suncem. Ako Sunce liječi žuticu zašto ne bi i druge bolesti?
Mnogi stručnjaci za karcinom počeli su prihvaćati kao činjenicu da je Sunčevo svjetlo prirodna kemoterapija. Uzmimo za primjer koljena. To jedanas u modi, kao što je nedavno bila ugradnja premosnica.
A mnogi kirurzi koji su pacijentima ugrađivali premosnice danas žale zbog toga i smatraju to nepotrebnom operacijom. Tako danas svi iduna operaciju koljena. Boli vas noga, odete ortopedu i on kaže da trebate operaciju koljena. Nije potrebno operirati koljeno, dovoljno je sjesti na stolicu i pola sata do 45 minuta grijati bolna mjesta nablagom Suncu, gledati u Sunce, i koljena će vam biti kao nova.
A što je sida uopće?
Po svemu što se o njoj piše, ja vidim da to uopće nije tako opasna bolest. Tijelo gubi svjetlo i tako nastaje sida. I medicina potvrđujeda je ljudsko tijelo građeno od svjetla i da zrači svjetlo.
Ako je tijelu potrebno svjetlo, zašto mu ne dati svjetlo. Kad izgubi svoje svjetlo, posebno na licu, nastaje sida, ali to se izgubljeno svjetlo može nadoknaditi Sunčevom svjetlošću i čovjek koji boluje od side lako se može vratiti u prijašnje stanje.


Vi ste solarni čip, čim a vas padne trak sunca, tijelo se punienergijom, ništa drugo nije potrebno raditi. Nakon 270 dana vježbanja ijedne godine obnavljanja energije na taj način, postali ste savršen
solarni čip

Što je "mozgjuter" (u izvorniku: brainuter)? To je termin koji ste vi smislili?

Hira Ratan Manek: Danas poznajemo kompjutore. Tehnika koju ja nudim je suvremena tehnika stjecanja zdravlja. Mozak radi poput superkompjutora, i zato sam ga nazvao "mozgjutorom': Tehnologija koju ja nudim može se usporediti s informatičkom tehnologijom. I u nama postoji kompjutor, koji ja zovem "mozgjutorom': Računala rade pomoću softvera. I mi imamo softver, koji rođenjem dobivamo od Boga, samo što je to tihi softver. Računalo ima tipkovnicu i miša pomoću kojih upravljamo softverom. Naš um objedinjava funkcije tipkovnice i miša. Računalo se napaja strujom, mi na žalost ne, ali imamo sunce koje je izvor energije kojim se napaja mozak. I mi imamo neku vrstu informatičke tehnologije: to je interna tehnologija. Ono što je za kompjutore informatička tehnologija, za naš "mozgjutor" je interna tehnologija.
Čovjek je svemoćan ako razumije sebe, treba samo omogućiti mozgu da se obnavlja energijom, a softverom koji nam je Bog dao možemo sve nasvijetu, ostvariti sve svoje snove i sve što zamislimo. Čovjek može sve. Uspoređujemo ga s kompjutorom da bismo upozorili na tu činjenicu, da i mi imamo superkompjutor koji nam je dan od Boga.

Bez ikakve potrebe da trošimo mnogo novca i nepotrebno stvaramo priče o sidi, ja ne znam kakvi interesi stoje iza toga, ali stvar je vrlo jednostavna. Odvedite takvu osobu na Sunce i bit će izliječena. To je osnovno počelo. I Biblija kaže: 'Neka bude svjetlo. I bi svjetlo: Razmislimo o svjetlu. Svjetlo je tu, dopire do svih dijelova našeg tijela, a ulazi kroz oči. Kad svjetlo dopre do vas, izliječeni ste. Po tom načelu funkcionira sva alternativna medicina. Nakon šest mjeseci, kad vježbate po trideset minuta, između šest i devet mjeseci, odnosno kad u Sunce gledate od 30 do 45 minuta, glad polako nestaje.

Znanstveno je dokazano da se glad pojavljuje kad je tijelu potrebna energija. Energiju tradicionalno crpimo iz hrane. Također je dokazano da se vegetarijanci hrane iz drugorazrednog izvora energije, a nevegetarijanci iz trećerazrednog izvora energije. Zbog toga nevegetarijanci češće obolijevaju i teže im je ozdraviti nego vegetarijancima. Zbog toga se danas mnogi ljudi u svijetu okreću sirovoj hrani.

Namirnice ne mijenjaju kuhanjem nego ih uzimaju u prirodnom obliku, jedino ih peru vodom, kako se ne bi izgubila Sunčeva energija koju takve namirmce sadrže.

Dakle, Sunčeva energija i čista voda. Konzumirate li voće i povrće sirovo, dobivajući Sunčevu energiju koja je u njima nataložena, i uz topijete čistu vodu, samo ste korak dalje od izravnog konzumiranja Sunčeva svjetla. Daleke 1900. godine medicinski stručnjaci u Londonu jasno su napisali da su Sunčeve zrake čovjeku izvorna hrana. Hrana koju mi jedemo sekundarni je izvor te energije. Jednog dana netko će otkriti da čovjek može živjeti izravno od Sunčeve energije. Medicinska je filozofija da čovjek može izravno živjeti od Sunčeve energije umjesto da se hrani iz sekundarnih ili tercijarnihi zvora te energije. Slučajno ili sretnom slučajnošću, i sam sam otkrio kako taj mehanizam funkcionira u ljudskom tijelu.
Kad se oslobodite tjelesnih i psihičkih problema, stanice vašeg tijelaf unkcioniraju poput fotonaponskih ćelija solarnog kolektora. Znamo da fotonaponske ćelije upijaju Sunčevu energiju i pretvaraju je u električnu struju, toplinu ili drugu energiju. Istu tu mogućnost imaju i naše tjelesne stanice. Nakon šest mjeseci, tijelo počne pohranjivati energiju, glad se smanjuje, smanjuje se unos hrane i smanjuje se tjelesna težina. Zbog toga ova vrsta vježbe postaje i popularna kaorješenje za pretilost koja je velik problem, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama. Utvrđeno je da sve dijete, gimnasticiranje i drugemetode mršavljenja donose duševne probleme. Najlakši način mršavljenja je gledanje u Sunce. Prije svega stječete emotivnur avnotežu. Nakon tri mjeseca, kad postanete emotivno uravnoteženi, ne jedete hranu ako vam nije potrebna. Većina nas nije emotivno uravnotežena i zato jedemo mnogo više nego što je potrebno.

Nakon šest do devet mjeseci vaše tijelo počinje postupno zamjenjivati hranu Sunčevom energijom. Čak i ako ste sportaš ili fizički radnik, nemorate se bojati. Jedite kad ste gladni i postupno, kako će Sunce nadomještati vašu energiju, manje ćete osjećati glad. Ovo nije tip vježbanja u kojem se prvo morate svega odreći, zatim se početi baviti gledanjem u Sunce. Ne, počnite gledati u Sunce i sve ostalo će slijediti samo od sebe. Možete normalno nastaviti raditi, a ako želite živjeti bez hrane, moći ćete sve duže i duže biti bez hrane. U međuvremenu, ako poželite jesti, ili vam to odgovara iz društvenih razloga, slobodno jedite, a poslije se ako želite možete vratiti gladovanju. Moje je iskustvo da, kad jednom izađete iz ovog kruga, hranu više nikad nećete poželjeti. Ali ako želite jesti, jedite, jer cilj nije gladovati, nego postići mentalno, tjelesno i duhovno zdravlje. Najprije treba biti zdrav um, a zatim i tijelo, i tek tada možete imati zdrav duh, jer spiritualno zdravlje zahtijeva meditaciju i strogu disciplinu. Meditirati se može samo ako ste mentalno i tjelesno zdravi. Ja to zovem ATM la-te-em/, neprekidna meditacija. To je nešto novo. Ljudi znaju za TM Iteerni, transcedentalnu meditaciju, a ja nudim neprekidnu meditaciju. Ili neprekidnu medicinu, jer solarna joga je upravo to. Gladovanjem se čistite od svega lošega. Živite sretno, kad se dogodi smrt, umirete sretno, i život nakon smrti je također sretan.


Tijelo liječi samo sebe, posjeduje autonomnu sposobnost samoizlječenja za koje mu je potrebno obnavljanje kozmičkom energijom.
Gledanjem u sunce upijamo kozmičku energiju u tijelo i svi tjelesni sustavi dobro funkcioniraju

Dakle, tijekom tih 270 dana polako produžavate vrijeme gledanja u Sunce, glad polako nestaje, i tako dalje.
Što se događa nakon 270 dana?

HIRA RATAN MANEK: Nakon 270 dana gledanja u Sunce ne treba napraviti ništa posebno. vaše tijelo je postalo solarni čip, treba ga povremeno napuniti. Tijekom jedne godine potrebno je 15 minuta gledati u Sunce,ili hodati bosim nogama po zemlji 45 minuta, ništa drugo. Vi ste solarni čip, čim na vas padne trak Sunca, tijelo se puni energijom, ništa drugo nije potrebno raditi. Nakon 270 dana vježbanja i jedne godine obnavljanja energije na taj način, postali ste savršen solarni čip.


Je li nužno hodati bosonog i mora li se stajati na golom tlu, a ne, recimo na travi?

HIRA RATAN MANEK: Hodate li bosonogi pospješit će rezultate, jer tlo je puno Sunčeve energije. Ali ako ne možete hodati bosi, bit će dovoljno i samo gledanje u Sunce. Hodanje bosim nogama nije uvjet, ali može pomoći. Zašto kažemo da ne treba stajati bosim tabanima na travi?
Trava raste uvis crpeći energiju iz tla. U tom slučaju trava tako uzima energiju i iz čovjeka. Kad hodate po travi, oči se hlade, tijelo se hladi, osjećate da ste se ohladili jer gubite energiju. Gledanje u zelenu travu je jako dobro za vid, ali hodanje po travi nije. Osim toga, danas su travnjaci prepuni zagađivača i kemikalija, insekticida.

Ne treba riskirati s travom. Onaj tko radi solarnu jogu ne bi smio hodati bos po travi, u cipelama može, jer ne dolazi u izravan kontakt.
To je jedino upozorenje - ne raditi solarnu jogu stoječi bosonogi na travi. Najbolje je stajati na dobrom toplom pijesku, posebno na morskoj plaži.
Iste rezultate postići ćete i ako samo gledate u Sunce, samo što će vam trebati malo više vremena. U Sunce možete gledati i vani i kad ste u kući, kroz prozor. Ova vrsta vježbanja je vrlo otvorena za razne mogućnosti.


Rekli ste da u Sunce treba gledati 270 dana. Što ako živimo u zemlji u kojoj nema toliko sunčanih dana? Može li se gledati u sunce iza oblaka?

HIRA RATAN MANEK: Mnogi vježbaju s prekidima. U Hrvatskoj ima mnogo ljudi koji ovo prakticiraju, kao i drugdje u Europi. Nekim ljudima su trebale tri godine da vježbu dovedu do kraja. Nije apsolutno nužno da je radite svaki dan. Rezultate ćete postići i ako radite u intervalima s prekidima. Može se, dakle, raditi svugdje, bez obzira na klimatske uvjete, čak i dok je Sunce iza oblaka. Ako oko osjeća toplinu Sunca, čak i kad je Sunce zaklonjeno ili se vidi samo djelomično, ono svejedno upija Sunčeve fotone. Na kugli zemaljskoj gotovo ne postoji nijedno mjesto gdje bi bilo manje od 300 dana Sunčeva svjetla.
Ne treba misliti da nema Sunca jer je oblačno. Prema našim istraživanjima, u gotovo svim dijelovima svijeta ima bar 300 sunčanih dana godišnje, jedina iznimka je pojas blizu Sjevernog pola, gdje možda ima samo 200 sunčanih dana godišnje. Svugdje drugdje naći ćete bar 300 dana sa Sunčevim svjetlom, samo ga treba potražiti. A svaki djelić ovog planeta dobiva 180 dana čistog Sunčeva svjetla. To je dovoljno da kroz dvije-tri godine postignete rezultate.
Nemojte se prisiljavati, bavite se i drugim svojim obvezama, jednostavno kad vidite Sunce, vježbajte. Potražite Sunce. Potražite dob dana kad je indeks ultravioletnog zračenja manji od 2, tada vam gledanje u Sunce ne može naškoditi. Vježbajte kad je to moguće, nemojte žuriti. Neka vam vježbanje bude ugodno i vježbajte kad to vama odgovara. Nemate što izgubiti, ovo vježbanje ne košta ništa.


Ovo ste već spomenuli, ali ja ću vas još jednom pitati, zbog ljudi kojima je jednostavno nezamislivo da bi netko mogao živjeti samo od Sunca, da li je moguće izlagati se recimo velikim sportskim naporima ili raditi teške fizičke poslove, a da se ne jede na konvencionalan način. Je li to moguće?

HIRA RATAN MANEK: Želio bih nešto naglasiti. Ovo je vježbanje posve besplatno i ne treba se opterećivati takvim sumnjama i pitanjima. Treba jednostavno gledati u Sunce, nemate što izgubiti. Nema odricanja, nema ograničenja. Jednostavno vježbajte i uživajte u tome. Zašto sumnjati u nešto prije nego što ste uopće počeli?
Ako unaprijed razmišljate o tome da li ćete dostići cilj, nećete nikad stići na cilj. Ovo vježbanje ništa ne košta, nema nikakvih ograničenja; ako vjerujete, vježbajte, i rezultati će doći.

Što je pinealna žlijezda i po čemu je značajna? Ona je jedini organ koji izravno može primati Sunce.
Gdje je smještena i čemu služi?
Kako se zove u Indiji, pod kojim je nazivom bila poznata, po čemu se razlikuje vaša žlijezda od moje?

HIRA RATAN MANEK: Pinealna žlijezda je okruglog oblika, nalazi se točno na sredini mozga, odmah ispod tjemene čakre. Danas se u medicini smatra najvažnijom žlijezdom. Prijašnja je medicina zanemarivala tu
žlijezdu, smatrajući da je postala nepotrebna, no danas se njezino funkcioniranje smatra ključem dobrog zdravlja. Svjetlo ulazi kroz oko i odlazi prvo u tu žlijezdu, a zatim u ostale dijelove mozga.
I znanost je počela vjerovati u postojanje duše, da svi mi imamo dušu. Sjedište duše je u pinealnoj žlijezdi. Zasada se smatra da se starenjem pinealna žlijezda smanjuje.
U dobi od 55 do 60 godina smanji se toliko da postaje gotovo nevidljiva. Kad pinealna žlijezda posve nestane, smrt je blizu. Znanstvenici koji su mene promatrali utvrdili su da je moja pinealna žlijezda mnogo veća od prosjeka. Stoga i znanstvenici vjeruju u to da ljudi mogu živjeti duže ako pinealna žlijezda ostane veća i jača. Tako se može usporiti proces starenja. Ona je važna i za dobar san.
Za dobar san potreban je melatanin. Kad se zbog putovanja kroz razne vremenske zone pojave poremećaji u spavanju, liječnici propisuju melatonin. No melatonin luči i pinealna žlijezda, treće oko, noću kad zatvorite oči i mozak registrira mrak. Da bismo potakli lučenje melatonina u pinealnoj žlijezdi, u tijelu se tijekom dana mora stvarati seratonin. Seratonin se stvara na blagom Sunčevu svjetlu tijekom dana; ako se danju stvara seratonin, noću se luči melatonin. Velik broj ljudi u svijetu pati od poremećaja spavanja, mnogi imaju nesanicu, prevrću se cijelu noć u krevetu, ne mogu se naspavati, ne mogu se okrijepiti dobrim snom ne mogu se odmoriti.
Najjednostavnije rješenje za to je da tijelo danju bude na blagom Suncu i stvara seratonin, a noću će pinealna žlijezda lučiti melatonin. Pinealna žlijezda ima i navigacijsku funkciju i psihološku funkciju, i sve su to razlozi zbog kojih se danas mnogo proučava.

Tisuće znanstvenika danas se bavi funkcioniranjem pinealne žlijezde. Prije nekih 10 do 15 tisuća godina u Peruu je postojala Solarna civilizacija. Otkriveni su Solarni hramovi. Ta je civilizacija vjerovala u moć pinealne žlijezde. Novorođenom djetetu bušili su malu rupu na qemenu, točno iznad pinealne žlijezde, da bi kroz taj otvor ulazilo Sunčevo svjetlo i da bi pinealna žlijezda bila veća. Postoje i izvješća o tome da su pripadnici te drevne civilizacije zahvaljujući povećanoj pinealnoj žlijezdi mogli leljeti. Danas ne bušimo djetetu lubanju jer se to smatra nehumanim, ali svjetlo kroz oči dopire do pinealne žlijezde, koja ima i navigacijsku funkciju. Ptice lete jer imaju prirodno veću pinealnu žlijezdu. Znanstvenici danas vjeruju da bi povećanjem pinealne žlijezde kroz povećani unos Sunčeva svjetla kroz treće oko i čovjek mogao leljeti.
Pinealna žlijezda, dakle, ima velike mogućnosti. Točka pinealne žlijezde je na nožnom palcu. To znači da je na palcu i jedan određeni postotak pinealne žlijezde. Hodate li svaki dan bosi dodirujući golu zemlju, pinealna žlijezda se energizira, postaje veća i jača, dulje ćete ostati mladi, proces starenja će se usporiti, a smrt odgoditi za više godina. U medicini se pinealna žlijezda danas smatra najvažnijom žlijezdom.


Ako ljudi prihvate solarnu Jogu, riješit ćemo se zagađenja, ekološke neravnoteže, živjet ćemo u uravnoteženijem okolišu, prekinut ćemo proces globalnog zatopljenja. Svi današnji najvažniji problemi će
nestati


Je li štetno gledati izravno u Sunce, zašto to treba raditi samo rano ujutro ili u suton?

HIRA RATAN MANEK: U Sunce treba gledati samo u doba dana kad je to sigurno: prvi sat danjeg svjetla i posljednji sat danjeg svjetla. Isto tako zirni i u svako vrijeme kad je indeks ultraljubičastih zraka manji od dva. Na primjer, ako ne stignete gledati u Sunce ujutro ili navečer, gledajte u Sunce u vrijeme kad je indeks ultraljubičastog zračenja manji od dva.
Gledanje u Sunce oku može štetiti samo ako gledate izravno u Sunce kad je Sunce najjače i tijekom dužeg vremena. Ja ne preporučujem da se u Sunce gleda u bilo koje drugo vrijeme osim u doba dana za koje sam rekao da je sigurno, dakle samo rano ujutro, u zoru, i u sumrak, sat vremena prije zalaska Sunca. Počnite sa samo 10 sekundi gledanja u Sunce i polako produžavajte to vrijeme, jer čak i u sigurno doba dana, ako počnete s 10 ili 15 minuta gledanja u Sunce možete štetiti oku. Nakon što ste gledali u Sunce, morate zatvoriti oči i ostati neko vrijeme spuštenih kapaka, na kojima još neko vrijeme osjećate boje Sunca.
Pričekajte da boje nestanu, tada otvorite oči. Jer ako odmah nakon gledanja u Sunce skrenete pogled na neki predmet, nekoliko sekundi će vam vid biti zamućen. Zato je bolje nakon gledanja u Sunce zatvoriti oči, pričekati i tek tada otvoriti oči.

Govori se o tome kako je svaki unutarnji organ povezan s nekom bojom. Što nam možete o tome reći?

HIRA RATAN MANEK: To pripada drevnom umijeću helioterapije u kojoj se koriste ljekovita svojstva raznih boja Sunca. Postoje razna uvjerenja, ali osobno smatram da danas u terapiji boja vlada prevelika konfuzija i ja je izbjegavam. Postupak koji preporučujem je vrlo jednostavan. Kao što je nulta krvna grupa univerzalna, tako je i normalno Sunčevo svjetlo koje vidimo univerzalno i sadrži svih sedam boja.

Iskoristite to, i automatski će u svaki dio tijela ići odgovarajuća boja, jer oko i tijelo posjeduju mehanizam kOji to omogućava. Ja ljude ne upućujem na terapiju bojom jer mislim da tu danas ima previše konfuzije. Ljudi koriste i kristale, boce od obojena stakla, piramide, solarije i slično. Ja sam u svojim istraživanjima utvrdio da ljudsko oko pruža puno više mogućnosti od svih tih predmeta koji su samo posrednici, jer je cijeli spektar boja svjetla sadržan u ljudskom oku.
Ljudsko oko, dakle, prima sve boje. Kad oko zahvaća cijelo svjetlo, sve će boje u odgovarajućoj količini i intenzitetu ići u one dijelove tijela gdje su potrebne. Tijelo liječi samo sebe, posjeduje autonomnu sposobnost samoizlječenja za koje mu je potrebno obnavljanje kozmičkom energijom.
Gledanjem u Sunce upijamo kozmičku energiju u tijelo i svi tjelesni sustavi dobro funkcioniraju.

Razgovarali smo o poboljšanju zdravlja i životu bez hrane, izravnim uzimanjem energije Sunca. Pogledajmo sada na kraju i širu sliku: kako zamišljate svijet utemeljen na solarnoj jogi, po čemu će biti drukčiji od današnjeg svijeta. Osim poboljšanja zdravlja, koje bi društvene i gospodarske promjene u svijetu donijela solarna joga?

HIRA RATAN MANEK: Naš današnji svijet je svijet patnje. Puno je bolesti, rješenja za njih nema. Izrabljivanje ljudi je sve izraženije. Problem je prehraniti stanovništvo, Planet je zagađen, imamo ekološke katastrofe, prirodni okoliš je narušen, svijetom vladaju politički nemiri, političari ne donose mir nego sukobe s drugim političkim liderima. Nema mira na našem planetu. Najlakši način bio bi kad bismo svi bili složni. Zbog toga što jedemo različitu hranu, stvaramo različite vibracije. Kad bi Sunce bilo hrana svima nama, naše bi vibracije bile iste, bili bismo složniji i među nama ne bi bilo sukoba. Nastupio bi prirodni svjetski mir. Hrane u svijetu sve više nedostaje - gledanjem u Sunce i to bi se riješilo. Mi jedemo sve više zbog čega naše tijelo pati. Našem tijelu nije potrebna sva ta hrana koju jedemo. Tim nepotrebnim hranjenjem sami stvaramo probleme. Dokazano je da poput životinja i ptica koje jedu malo i rijetko, ne hrane se po šest mjeseci ili godinu dana, isto to mogao bi preživjeti i ljudski organizam.
Slično kornjačama, koje svi poznajemo - te životinje jedu samo jednom u 6 mjeseci, a održavaju istu razinu energije, znači da im je potrebno manje energije za disanje jer je ono usporeno. Kornjača je zdrava životinja i živi najmanje četiristo godina.
I ljudsko tijelo je za to sposobno. Usporavanjem disanja produžujemo životni vijek. Ako ljudi prihvate solarnu jogu, riješit ćemo se zagađenja, ekološke neravnoteže, živjet ćemo u uravnoteženijem okolišu, prekinut ćemo proces globalnog zatopljenja. Svi današnji najvažniji problemi će nestati, posebno kriza energenata, jer Sunce je izvor sve energije. To je vječna energija, neiscrpna energija.

Sam Shuster dermatološki savetnik u univerzitetskoj bolnici u Norfolku i Norviču,tvrdi da izlaganje suncu nije glavni uzrok malignog Melanoma. 
Melanom je više u vezi sa etničkom pripadnošću i u 75 posto slučaja, javlja se na relativno neistaknutim mestima, naročito na stopalima Afrikanaca.
Pojavljivanje Melanoma se zapravo smanjuje sa većim izlaganjem suncu i može da se poveća korišćenjem krema za sunčenje.
P

ostoje podrobni dokazi da je ustanovljeno povećanje u javljanju Melanoma uzrokovano netačnim prepoznavanjem benignih mladeža kao da su maligni Melanomi., što objašnjava zašto se stepen smrtnosti od Melanoma malo promenio uprkos povećanju pretpostavljenom broju obolelih.

Izvor: Eurekalert July 22,2008
 
Komentar Doktora Mercola:

Na žalost,u USA, kao i u mnogim drugim zapadnim državama,sunce je nepravedno satanizovano.
Mnogi ljudi su bili ubeđeni da je neophodno da izbegavaju sunce da bi smanjili rizik od raka,kada je suprotno zapravo istina.

I, IAKO povećanje izloženosti suncu ne smanjuje izričito vaš rizik od melanoma- najopasniji i retka vrsta raka kože- zašto bi iko sa zdravim razumom želeo da zameni rizik od nekoliko bezopasnih raka kože sa onim ozbiljnim, po život opasnim izazovima kao što su rak dojke, prostate i debelog creva?
 
Uopšteno Smanjenje Rizika od Raka Preteže nad bilo Kojim Rizikom od Melanoma. 

U stvari, druga istraživanja su potvrdila da dobrobiti umerenog sunčanja UVELIKO pretežu nad rizicima od istog. Na primer, ljudi koji žive u sunčanijim južnijim geografskim širinama i imaju viši nivo vitamina D kao posledicu povećanom izlaganju suncu, manje je verovatno da će da umru od bilo koje vrste raka nego ljudi u severnim geografskim širinama.
 
Dovodeći u normalu nivo vašeg vitamina D vam može pomoći da sprečite 16 različitih vrsta raka uključujući rak pankreasa, pluća, dojke, jajnika, prostate i debelog creva.
I vitamin D ne utiče samo neznatno na rizik od raka.
Može da smanji vaš rizik od raka za 60%!
 
Njegov efekat zaštite protiv raka deluje na više načina, uključujući:
   
- Povećanje samouništenja mutiranih ćelija ( koje ako se razmnože, mogu da vode ka raku).
- Smanjuje širenje i razmnožavanje ćelije raka
- Uzrokuje da se ćelije razlikuju (ćelije raka se često ne mogu razlikovati)
- Smanjuje rast novih krvnih sudova iz prethodno postojećih, što je korak ili stepen u prelazu pritajenog   tumora da postane kancerogen tj. aktivni rak
 
Prethodne studije su pokazale da više od jednog miliona ljudi umre svake godine od manjka izloženosti suncu pa prema tome i nedostatka vitamina D, tako da u stvari trebate da savladate svoj strah od sunca ako želite da ostanete optimalno zdravi.
 
Sveukupna dobrobit izlaganju suncu daleko nadmašuju vaš rizik od raka kože.
Ali dobrobit se ne završava sa smanjenjem rizika od raka. Odgovarajuće izlaganje suncu je takođe povezano sa:

- smanjene promene u DNK koje su u vezi sa starenjem
- smanjuje zapaljenske procese
- smanjuje otpornost na insulin
- smanjuje rizik od srčanih bolesti
 
Severne države ( sa slabijim intenzitetom sunčeve svetlosti i hladnijim zimama) imaju viši stepen srčanih oboljenja nego suncem ispunjene južnije zemlje, i više srčanih napada se dogodi u zimskim mesecima, kada je dnevna svetlost retka.
Jedno istraživanje je čak otkrilo da je nizak nivo vitamina D više nego udvostručio rizik od srčanih udara i smrti. To je velika stvar!
   
Prethodna istraživanja su takođe otkrilada dobijanjem dnevnih doza vitamina D pospešuje  
vaš prirodni anti- zapaljenski odgovor, što pomaže u lečenju slabijeg rada srca.

Kako vitamin D pomaže vašem srcu?

Postoji mnoštvo mehanizama aktiviranih proizvodnjom vitamina D,koji pomažu u borbi protiv srčanih oboljenja, uključujući:
   
- Povećava količinu prirodnih citokina koji učestvuju u borbi vašeg tela protiv zapaljenja
- Suzbijanje kalcifikacije krvnih sudova
- zaustavlja rast glatkih mišića koji su u sastavu krvnih sudova
 
Šta može da bude veći faktor rizika za melanom od sunca?

U 2001, Nacionalna Akademija Nauka je izdala iscrpan pregled pokazujući da vaši odnos omega -3 prema omega -6 je bio ključ za sprečavanje razvoja raka kože.

Ako ste kao prosečan Amerikanac, verovatno unosite previše omega -6 masnoće, i premalo omega- 3.

Ako želite da smanjite ili stvarno uklonite rizik od kožnog- i drugih rakova, biće od suštinskog značaja da iz korena smanjite unos rafinisanih ulja, jer imaju visok nivo omega 6 masnoće. 

Samo pre 100 godina, prosečan Amerikanac je trošio manje od 1 funte ovih ulja godišnje, i danas se ta količina drastično povećala do 75 funti godišnje.
Jedna druga Australijska studija je pokazala smanjenje pojave melanoma za 40 procenata kod onih koji su jeli ribu koja je bogata sa Omega-3.

To je jedan od mnogih razloga zašto toplo preporučujem uzimanje kril ulja ili ribljeg ulja kao bezbednu i efektivnu alternativu da poveća vaš unos korisnih omega-3, uzimajući u obzir činjenicu da je većina ribe teško zagađena sa visokim stepenom žive.
 

Biohemičar Loren Pikart učestvuje u istraživanju o efektima Sunčevog svetla na ljudsko telo. Ovde je predstavljeno istraživanje o seksualnosti, plodnosti, hormonima, seksualnoj želji, depresiji, sezonskoj potištenosti (Seasonal Affective Disorder-SAD), šizofreniji, vitaminu D i pinealnoj žlezdi. 

Sunčeva svetlost, seksualnost i mentalno zdravlje 

by Loren Pickart

Povezanost Sunčeve svetlosti sa mentalnim i seksualnim zdravljem ima dugu tradiciju. Sve culture svuda po svetu su istorijski povezivale letnji solsticij sa plodnošću i seksualnošću. Jun je najpopularniji mesec za venčanja. Ceremonije koje simbolizuju venčanje su obično bivale sredinom leta. Tradicionalno, mladić je devojku prosio u proleće. Venčanja su obično bila sredinom leta. Par u nošnji u društvu odraslih i dece je išao u crkvu. U mnogim lokalnim tradicijama posle toga se slavilo, pilo i igralo uveče. U stvari su izvodili drevni magijski ritual naglašavajući vezu između seksualnosti i plodnosti kod ljudi.

Brojna proučavanja ukazuju da se plodnost i seksualna želja pojačavaju kad je Sunčeva svetlost intenzivnija. Nivo Testosterona kod muškaraca je viši tokom leta. U proučavanjima Dr. Abrahama Majersona u Bostonskoj Državnoj Bolnici je pronađeno da je ultraljubičasta svetlost povećala muške hormone za 120%. Ultraljubičasta svetlost povećava i nivo ženskih hormona. Više dece se rađa u proleće i više sredstava za kontrolu rađanja se kupuje u letnjim mesecima.     

Dalja veza između Sunčeve svetlosti, seksualne želje i zdravlja je nalaz da žene koje imaju česte orgazme (sa ili bez partnera) verovatnije prežive rak dojke. Pošto preživljavanje u slučaju raka dojke dosta zavisi od toga da li je rak metastazirao na druge delove tela, izgleda da na neki način orgazmi sprečavaju metastazu, verovatno stimulacijom imunog sistema. 

Sa druge strane, seksualna želja opada zimi. Smanjenje plodnosti kod žena tokom zime je dokumentovao istraživač Severnog pola Admiral Bird u svojim zapažanjima pre 100 godina. Njegova ekspedicija je izvestila da Eskimske žene gube menstruaciju, i time ovulaciju tokom Polarne noći. Takođe, zimi je i nivo testosterona kod muškaraca niži.

Neplodnost je problem koji izgleda da se povećava poslednjih godina. Istraživanja svetlosne terapije su nagovestila da smanjena izloženost Sunčevom svetlu smanjuje plodnost. Prosečno osvetljenje u kancelarijama je mnogo manjeg intenziteta nego Sunčeva svetlost i nema njen pun spektar.  

Svetlost kao pomoć neplodnim parovima je prvi koristio Dr Edmond Djuen sa čuvene John Rock klinike u Bostonu. Parovi su bili izlagani specijalno određenoj svetlosti u snu tokom tri noći mesečno. Te tri noći su uklapane sa tri dana kad se očekivala ovulacija. Parovi koji su koristili svetlosnu terapiju su imali mnogo veći procenat začeća nego parovi koji nisu koristili svetlo.

Sezonska potištenost (Seasonal Affective Disorder-SAD)

Procenjeno je da 35 milliona Amerikanaca pati od sezonske potištenosti, a Sunčeva svetlost ili svetlosna terapija punog spectra od novembra do aprila često popravlja njihovo mentalno stanje. Simptomi SADuključuju ograničene društvene odnose, gubitak energije, depresiju, smanjeno zanimanje za seks, povećanje težine, preterano spavanje i povlačenje. Ovo se obično pojavljuje zimi. SAD je uspešno lečen izlaganjem blistavoj veštačkoj svetlosti većeg intenziteta nego što je obično u kućama ili na radnim mestima. Mnogi ljudi iako ne pate od SAD mogu da imaju sezonske promene kod kojih pomaže dodatno osvetljenje u okolini.

Šest pacijenata sa SAD su pokazali značajna poboljšanja u vezi depresivnih simptoma posle tri različita dvočasovna izlaganja veštačkom svetlu, a stanje im se vratilo na prethodno kad je svetlost povučena.

Blistava svetlost može da potisne noćnu proizvodnju melatonina kod ljudi, ali obično unutrašnje (kućno) svetlo nema taj efekat. Nalazi nagoveštavaju da blistavo svetlo može da ima druge hronobiološke efekte in a ljude. Osam pacijenata koji su redovno postajali depresivni zimi (kako se dan skraćuje) značajno su popravili stanje posle jedne sedmice izlaganja blistavoj svetlosti ujutru (ali ne nako sedmice izlaganja svetlosti uveče). Antidepresivni odgovor na jutarnje svetlo je bio udružen sa napretkom (pomeranjem na ranije vreme) u napadu noćne proizvodnje melatonina. Ovi rezultati nagoveštavaju da izbor vremena može da bude jako važan za antidepresivne efekte svetlosne terapije

Sunčeva svetlost, pinealna žlezda i ciklus spavanja i budnosti 

Sunčevo svetlo sinhronizuje cirkadijanski ciklus spavanja i budnosti pomoću pinealne žlezde. Francuski filozof Dekart je zaključio da je pinealna žlezda sedište ljudske duše, mesto onoga što zovemo duhom (umom). Pinealna žlezda sadrži potpunu mapu vizuelnih polja očiju, i igra više značajnih uloga u ljudskom funkcionisanju.

Ona prima informacije od očiju da bi radila kao hronometar za ljudsko telo. Noću ona luči melatonin koji izaziva san. Pokazalo se da melatonin sprečava rast i metastaze nekih tumora kod eksperimentalnih životinja, i stoga može da ima ulogu u sprečavanju tumora. Uklanjanje pinealne žlezde i/ili smanjenje proizvodnje melatonina je bilo uključeno u u povećan opseg raka dojke kod laboratorijskih životinja. Pacijenti sa rakom dojke imaju smanjene nivoe melatonina u krvi. Ovaj hormon se takođe pokazao kao zaštita protiv genetskih oštećenja, i ima stimulativni efekat na imuni sistem.  

Izlaganje Sunčevoj svetlosti može da smanji šizofreniju kod novorođenčadi 

Sunlight Exposure may Reduce Schizophrenia in Newborns

Šizofrenija je u Evropi i Severnoj Americi najčešća kod ljudi rođenih u martu. Ljudi sa tamnijim pigmentom kože koji se presele u severne zemlje imaju 3-4 puta veće šanse za šizofreniju nego svetloputi stanovnici tih krajeva. Doktori Džon Mekgrat i Alan Maki-Sim iz Australije su pružili dokaz da nedostatak dovoljne količine Sunčeve svetlosti da bi se formiralo dovoljno vitamina D kod trudnica uzrokuje porast šizofrenije. Sunčeva svetlost normalno pretvara molekul 7-dehidroholesterol u vitamin D koji sa svoje strane povećava proizvodnju faktora rasta nerava koji je potreban za razvoj mozga deteta.

Dalja ispitivanja nalaze da su trudne ženke pacova kojima je uskraćen D vitamin dobijale potomstvo sa abnormalnostima mozga i ponašanja sličnim onima koje su primećene kod ljudi sa šizofrenijom. Dr MekGrat komentariše da svakodnevno stojanje na Sunčevoj svetlosti od nekoliko minuta može da bude dovoljno da fetus koji se razvija zaštiti od bolesti.  

http://cybermikan-sungazing-srbija.webs.com

U ovom članku sa Kalifornijskog Univerziteta u San Francisku se navode skorašnji dokazi koji povezuju nedostatak D vitamina sa Multiple Sklerozom (MS). Takođe se i savetuje kako povećati nivo vitamina D. 

Novi dokazi koji povezuju nedostatak vitamina D sa MS

Darya Pino  

Izgleda da u razvoju MS ulogu igraju i faktori okoline kao i ganetički faktor, ali određivanje tačnog uzroka bolesti stalno izmiče. Sada novi dokazi nagoveštavaju da vitamin D igra direktnu ulogu u upravljanju genom za koji se zna da je povezan sa MS. Ovo otkriće pomaže da se premosti jaz između genetičkih i okolinskih faktora rizika, i osnažuje hipotezu da vitamin D može da bude sredstvo u prevenciji MS.

MS je autoimuno oboljenje koje napada mielin, element nervnog sistema koji je suštinski za provođenje nervnih impulsa. Napad MS se obično pojavi između 18 i 35 godina starosti i češći je kod žena nego kod muškaraca.

Jedno od najzanimljivijih epidemioloških otkrića u vezi MS je da se najčešće javlja u područjima koja su najdalja od Ekvatora, sa malim izuzecima. Klima, Sunčeva svetlost i vitamin D su “ osumnjičeni kandidati” za pojavu MS, kao i genetika i ishrana. Važno je da izgleda da je odnos geografske lokacije i rizika za dobijanje MS najznačajniji u ranom detinjstvu. Posle 15. godine rizik od MS za iseljenike je bliži onom u njihovoj domovini nego onom u zemlji u koju su se preselili.  

Sunčeva svetlost je najuobičajeniji izvor D vitamina za ljude. Vitamin D se stvara kad ultraljubičasta B svetlost dodirne kožu. U ishrani, vitamin D je redak, mada se u značajnoj meri može uneti kroz neke namirnice, posebno kroz uljnatu ribu (sardine i losos). Primetljivo je da Norveška i mnoge Azijske zemlje imaju relativno nisku stopu pojave MS. Misli se da je upotreba ribe razlog za ta regionalna neslaganja koja ne mogu da se objasne izloženošću Suncu. Ovo stavlja vitamin D na visoko mesto među kandidatima za prevenciju MS.

Pored faktora okoline, i određeni genetički rizici su povezani sa MS. Posebno, belančevine povezane sa imunim sistemom tela mutiraju u mnogim slučajevima MS. Mutacije u ovim belančevinama razaraju sposobnost imunih ćelija da razlikuju koje čestice u telu su “uljezi”, a koje “domaći”. Kad se to desi, imune ćelije se zbune i počinju da napadaju tkiva sopstvenog tela.

Novi članak, objavljen prošle nedelje u PLoS Genetics, iznosi istraživanje odnosa između vitamina D i genetičkih varijanti povezanih sa MS. Nađeno je da vitamin D direktno uzajamno deluje sa ovim genima na molekularnom nivou, obezbeđujući uvid u mehanizam kojim vitamin D može da utiče na bolest. Iako još nije sasvim jasno koju specifičnu ulogu vitamin D igra u uzajamnom delovanju sa MS genima, otvoren je nov pristup istraživanju u etiologiji MS. Veza između vitamina D i MS je još uvek nejasna, ali dobra je ideja da budete sigurni da vam je vitamin D na odgovarajućem nivou. Ljudi koji žive na geografskoj širini preko 40 stepeni od Ekvatora (San Francisko je na granici) treba da uzimaju dodatke hrani sa vitaminom D. Ovo je iz više razloga; MS nije jedina bolest koja je povezana sa niskim nivoom vitamina D.

Tablete vitamina D se lako nalaze. Muškarci treba da izbegavaju one koje sadrže kalcijum, jer višak kalcijuma povećava rizik od raka prostate.    

Istraživanje sa Kalifornijskog univerziteta pokazuje da će više Sunčeve svetlosti i vitamina D znatno smanjiti rizik od raka i drugih bolesti.

Kad bi se povećao nivo vitamina D3 kod ljudi širom sveta, 600 000 slučajeva raka dojke i debelog creva bi bilo sprečeno svake godine prema istraživačima sa Moores centra za rak na Kalifornijskom univerzitetu u San Dijegu. Ovo uključuje oko 150 000 slučajeva raka koji bi bili sprečeni samo u Americi. Istraživači procenjuju da bi 250 000 slučajeva raka debelog creva i 350 000 slučajeva raka dojke godišnje moglo da se spreči širom sveta povećanim unošenjem vitamina D3, posebno u zemljama severno od Ekvatora.

Istraživanje ispituje odnos između raka i vitamina D povezan sa dozom, i prvo je istraživanje koje koristi prateća merenja Sunca i oblačnosti u zemljama gde su uzeti i nivoi vitamina D3 u krvi. Kombinovani su nivoi vitamina D u krvi tokom zime u 15 zemalja, zatim je to primenjeno na 177 zemalja da se proceni prosečan nivo metabolita vitamina D u krvi među stanovništvom.

Pronađena je obrnuto proporcionalna veza između nivoa vitamina D i rizika od raka debelog creva i raka dojke.

Da biste povećali nivo vitamina D, istraživači preporučuju kombinaciju režima ishrane, dodataka ishrani i izlaganja Suncu 10 do 15 minuta svakodnevno, tako da bar 40 % kože bude izloženo Sunčevoj svetlosti.

Komentar Dr Merkole:

Opasnosti izlaganja Suncu su preuveličane, a dobrobiti jako podcenjene. Izlaganje Suncu nije glavni razlog zbog koga ljudi dobiju rak kože. Znam da ovo može da iznenadi mnoge od vas, ali to jednostavno nije istina i prihvatanje ove laži će vas sigurno lišiti životvornih dobrobiti koje Sunce daje. 

A jedna od glavnih dobrobiti je smanjenje rizika od dobijanja raka-uzroka smrti broj jedan. Prema ovom istraživanju koje postavlja temelje, 600 000 slučajeva raka godišnje bi moglo da bude sprečeno samo povećanjem nivoa vitamina D, a bez pogovora najbolji način za dobijanje vitamina D je Ultraljubičasta B svetlost Sunčevih zraka u meri koja neće dovesti do preplanulosti.  

Čak i dalje od raka, istraživači su ukazali da povećanje nivoa vitamina D može da spreči nastajanje bolesti koje odnesu skoro million života širom sveta svake godine!

To je apsolutno neobično, i NIKO ne zaradi ni dinar od ovih preporuka, a to je jedan od glavnih razloga što ovo nije šire podržano.  

Beskrajne dobrobiti Sunčanog vitamina

Vitamin D, sunčani vitamin, se razlikuje od drugih vitamina po tome da utiče na celo vaše telo-receptori koji odgovaraju na ovaj vitamin su pronađeni u skoro svakom tipu ljudskih ćelija, od vašeg mozga do vaših kostiju.  

Optimiziacija nivoa vitamina D može da vam pomogne da sprečite čak do 16 različitih tipova raka, uključujući rak pankreasa, pluća, dojke, prostate i debelog creva.

Osim toga poznato je da optimalni nivoi vitamina D pozitivno utiču i na sledeća oboljenja:

·                          Srčane bolesti

·                          Dijabetes

·                          Upalna bolest creva

·                          Reumatoidni artritis

·                          Multiple skleroza i osteoporoza

Istraživanje je povezalo manjak vitamina D sa spoznajnim oštecenjima. Skorašnje ispitivanje pokazuje da se spoznajna oštecenja uvecavaju sa smanjenjem nivoa D vitamina.
Nedostatak Suncanog vitamina povezan sa opadanjem Spoznajnih sposobnosti
Prvi put su istraživaci identifikovali odnos izmedu nedostatka vitamina D i spoznanih oštecenja u opsežnijem istraživanju na starijim ljudima.
U istraživanju je posmatrano skoro 2000 ljudi starih 65 i više godina. Kako je nivo D vitamina padao, nivoi spoznanih oštecenja su rasli. Oni koji su imali najniži nivo vitamina D su bili više nego dva puta skloniji spoznajnim oštecenjima.
Problem sa kojim se suocavaju stariji ljudi je da se sa tarenjem smanjuje kapacitet kože da upija vitamin D iz Sunceve svetlosti.
Izvori:
Eurekalert 22. Januar 2009.
Journal of Geriatric Psychiatry and Neurology 10. Decembar  2008.
 
Komentari Dr. Merkole:
Saznanje da su straiji ljudi sa niskim nivoom vitamina D više nego DVAPUT skloniji oštecenjima spoznaje je glavno upozoreje, posebno kad uzmemo u obzir da preko 95 posto starijih gradana SAD mogu da imaju nedostatak vitamina D.

Ljudi koji imaju oštecenja spoznaje su skloniji razvijanju slaboumnosti (demencije) a možda cak i Alchajmerove bolesti. Bar 5 200 000 amerikanaca trnutno patio d Alchajmerove bolesti. Do 2010. godine bice još 500 000 novih slucajeva svake godine, a blizu million novih slucajeva godišnje do 2050.
Nedostatak vitamina D bi mogao biti jedan cinilac koji doprinosi lavini epidemije… i jedan koji se lako leci.
U istraživanju od pre nekolliko godina je takode nadeno da je skoro polovina starijih žena koje su bile smeštene na negu, iako nisu bile vezane za krevet imala i ozbiljan manjak D vitamina.
Problem ime dve strane jer stariji ljudi tipicno ne provode mnogo vremena napolju na Suncu, a cak i kad provode, imaju problem da naprave dovoljno vitamina D pošto kapacitet vaše kože da upije vitamin D iz Sunceve svetlosti teži da se smanji sa godinama.

Kako vitamin D utice na vaš mozak?

Mislilo se da je uloga vitamina D u organizmu primarno povezana sa kostima.
Kako smo samo grešili.

Kako je  Dr. Cannell, Osnivac Saveta  Vitamina D dobro objasnio u intervjuu koji sam imao sa njim u februaru, vitamin D nije vitamin nego jedina poznata osnova za mocnu popravku i održavanje steroidnog hormona koji je ukljucen u brojne funkcije vašeg tela i vaših organa.
Kao i svi steroidni hormoni, vitamn D utice na vaše telo podešavanjem izraza vaših gena. Vitamin D utice na preko 2000 od 30 000 gena u vašem telu. To je jedan od glavnih razloga da deluje na tako mnogo bolesti, od raka i autizma do srcanih oboljenja, gripa i reumatoidnog artritisa.    

Istraživaci su sada poceli da shvataju da je vitamin D zamršeno ukljucen i u održavanje zdravlja našeg mozga, pošto su nedavno otkrili receptore vitamina D u mozgu, kicmenoj moždini i centralnom nervnom sistemu.
Cak postoji i dokaz koji ukazuje da vitamin D poboljšava process detoksifikacije mozga i izaziva smrt celija glioma, praveci hormon potencijalnog interesa u upravljanju moždanim tumorima. Za decu i trudnice, uzimanje dovoljno vitamina D je suštinski važno kao i za starije ljude, s’ obzirom da igra glavnu ulogu u zaštiti decjeg mozga od autizma.  
Koliko Vitamina D je zdravo?

Trenutne preporucene dnevne doze vitamina D, preporucene od strane Saveta za Ishranu sa Medicinskog Instituta Nacionalnih Akademija (SAD) su preniske da bi od njih bilo dobrobiti.  
One su samo:  

• 200 IU za ljude od 14-50 godina
• 400 IU za ljude od 51-70 godina
• 600 IU za ljude preko 71 godina

Radi poredenja, uzmite u obzir da leti, kad obucete kupaci kostim i suncate se 30 minuta, telo proizvede oko 20 000 IU vitamina D - kolicinu koja se nalazi u 200 caša mleka, ili oko 50 tipicnih multivitamina!  
Idealno, suncanje je najbolji nacin da dodjete do vitamina D. Ako imate bledu kožu, iskoristite boju svoje kože da vam kaže kada je dosta suncanja i treba da idete u hladovinu (ili da obucete majicu dugih rukva, pantalone  i stavite šešir). Suncajte se taman toliko da vaša koža dobije najsvetliju ružicastu senku.

Kod svetloputih Kavkazaca, kao i vecine Iraca ili Škotlandana, to se obicno dešava nakon nekoliko minuta izlaganja ultraljubicastoj svetlosti. Oko 10 (ili više) puta duže je potrebno tamno pigmentiranoj koži da dostigne tu uravnotežujucu koncentraciju vitamina D u koži.   
Za one koji zimi imaju malo ili nimalo izlaganja Suncu, sledeca dobra mogucnost je korišcenje bezbednog kreveta za dobijanje preplanulog tena. Ako nemate tu mogucnost, tablete vitamina D3 mogu da budu pogodne. Za vecinu odraslih, odgovarajuca doza je 4000 do 500 jedinica dnevno. Ako ste veoma teški (krupni) možda treba da udvostrucite dozu, a za decu treba prepoloviti.  

Ako izaberete da uzimate tablete vitamina D, veoma je važno da partite nivo vitamina D analizama krvi, da budete sigurni da vam nivo nije previsok, tada je toksican. Jednostavno, postoji PREVIŠE raznolikosti u doziranju i treba kontrolisati. Nekim ljudima može da treba 20 000 jedinica dnevno ili više, a neko može da dostigne nivo toksicnosti na daleko nižim nivoima, tako da jednostavno MORATE  da kontrolišete ako izaberete ovaj jednostavniji ali mnogo manje idealan nacin za uzimanje vitamina D.
Za dublje oblašnjenje šta MORATE znati pre kontrole procitajte moj dopunjen clanak “Kontrolne vrednosti i tretman za nedostatak vitamina D”.  
Obezbedivanje optimalnih nivoa vitamina D je zaista jedan od najjednostavnijih ali i najdbljih koraka koje možete preduzeti za svoje zdravlje, bez obzira u kojim ste godinama.

To je u stvari toliko važno da sam nedavno snimio jednocasovno predavanje-sve o  vitaminu D, koje vam preporucujem da obavezno pogledate sa prijateljima i ljudima koji su vam dragi.

Detaljno naučno objašnjenje naše potrebe za Sunčevom svetlošću Dr. Nila Nedlija. Ovaj odlomak o neophodnosti svakodnevne izloženosti Suncu je uzet iz njegove knjige „Očigledan dokaz“

Zašto nam treba Sunčeva svetlost
Dr. Neil Nedley, M.D.

Sunčeva svetlost  je dobila nezgodan udarac. Istina je da previše ultraljubičaste svetlosti iz Sunčevog svetla može da poveća rizik od dobijanja raka kože i katarakte, ali razumne količine Sunčeve svetlosti mogu da budu izuzetno blagotvorne. Na primer, Sunčeva svetlost može da ima presudnu ulogu u pomoći pri sprečavanju osteoporoze. Setićete se da je Sunčevo svetlo u stanju da pretvori holesterol u vitamin D, suštinski činilac u oderžavanju zdravlja kostiju.  

U poglavlju 7 koje se bavi belančevinama videli smo da je unošenje većih količina belančevina životinjskog porekla začajan činilac u uzrokovanju osteoporoze. Ipak, pored Sunčeve svetlosti i ishrane, kod bavljenja osteoporozom su važni i drugi činioci. Vežbanje je od suštinskog značaja za izbegavanje gubitka koštane mase povezanog sa godinama. Nedavno istraživanje sa Vašingtonske Univerzitetske Medicinske Škole iz Sent Luisa je dokazalo da žene mogu da povećaju koštanu masu 2% do 3 % godišnje samo vežbanjem.

Ali šta sa rakom kože? Zašto ne bismo uzeli vitamin D u tabletama ili dodacima ishrani da izbegnemo rizik od raka kože ? Nema sumnje da mnogi amerikanci kad pomisle na Sunčevu svetlost, misle na rizik od raka.

zlaganje Suncu u velikim dozama i rak 

Velike doze Sunčeve svettlosti povećavaju rizik od raka kože. Oko 95% raka kože je od 2 tipa: ljuskabe ćelije i bazalne ćelije. Oba ova tipa raka se povećavaju trajnim kumulativnim izlaganjem suncu kroz ceo život. Srećom, oni ipak sporo rastu i obično ostaju ograničeni na kožu. Čak iako se u SAD svake godine dijagnostifikuje nekih 750000 slučajeva raka kože, samo oko 2100 (manje od 1%) ima nesrećan kraj. To se dešava uglavnom kod onih koji nisu uspeli da brzo i potpuno uklone rak.   

Drugi tip raka kože, melanoma, daje znatno drugačiju situaciju. Ovaj rak koji uglavnom napada tamnopute ima strašnu težnju ka tome da se širi i ubije žrtvu. Svake godine, samo oko 34 000 slučajeva melanoma se otkrije u SAD, ali 7 200 (više od 20%) ljudi godišnje umre od ovog jezivog raka kože. Stopa pojave melanoma je trenutno u brzom usponu širom sveta. U Evropi se povećava za 3 do 7 posto svake godine. U odnosu na ovaj, najsmrtonosniji od rakova kože nije toliko važna ukupna količina Sunčevog svetla kojoj ste izloženi nego da li preplanete na suncu ili ne. I zato treba izbegavati preterano sunčanje.

Međutim, Sunčeva svetlost u umerenim količinama je zdrava, i može čak da bude korisna u sprečavanju nastajanja raka. Istraživanja nagoveštavaju da razumna izloženost Suncu i stvaranje vitamina D mogu i da pomognu sprečavanju određenih vrsta raka. Rak ddebelog creva je jedno od malignih oboljenja čijem sprečavanju može pomoći izlaganje Sunčevoj svetlosti. Istraživači sa Vašingtonskog Univerziteta su proučavali procenat raka u devet različitih područja SAD. Otkrili su da ljudi iz južnih država imaju manje raka debelog creva nego severnjaci. Na primer, u poređenju sa muškarcima iz Novog Meksika, stanovnici Mičigena, Konektikata i Vašingtona imaju 50 do 80 posto višu stopu pojave ove bolesti. Izgleda da je isto i kod žena, mada nije zabeleženo.   

Još jedan naučni članak je pregledao istraživanja koja mogu da povežu sprečavanje raka sa izloženosti Sunčevom svetlu. H.G. Ainsleigh, autor članka je istakao da postoji duga istorija medicinske dokumentacije koja navodi da redovno izlaganje Suncu znatno smanjuje stepen smrtnosti od određenih vrsta raka. Kao i drugi istraživači, Ainsleigh je primetio da se pokazalo da je vitamin D veza između izlaganja Suncu i sprečavanja pojave raka. Vitamin D i njemu srodna jedinjenja su se pokazali sposobnim da potisnu nenormalan rast različitih ćelija raka. Ovo uključuje leukemijui limfom, kao i rak dojke i debelog creva.  

Ainsleigh se nije zaustavio tu. Nastavio je da pravi zapanjujuću računicu; naime, iako česta redovna izloženost Suncu statistički uzrokuje 2 000 slučajeva smrti od raka u SAD godišnje, ona sprečava drugih 138 000 takvih slučajeva godišnje-i verovatno bi mogla da spreči još 30 000 kad bi svi amerikanci usvojili običaj da se redovno umereno sunčaju. Čak je izjavio da odgovornost za 17 postotno povećanje broja slučajeva raka dojke tokom 1991. i 1992. godine može da bude povezana sa neumesnom “suncefobijom”;  sa “decenijom prodornih anti sunčanih saveta od strane poštovanih autoriteta, koja se poklopila sa dostupnošću efikasnih sunčanih filtera”. Sunčani filteri mogu da izazovu da ljudi koji se inače pažljivo sunčaju, preteraju.           

Što se tiče Sunčeve svetlosti i raka, dve činjenice se jasno ističu. Prvo, preterane, nerazumne količine Sunčeve svetlosti mogu da povećaju rizik od raka kože. Drugo, izbegavanje Sunca nije dobra alternativa. Vrlo je verovatno da Sučevo svetlo i vitamin D koji se stvara kroz nju mogu u stvari da imaju ulogu u zaštiti od raka, kao i u zdravlju kostiju.

Dr. Michael Holick je jedan od najistaknutijih svetskih stručnjaka za vitamin D, Sunčevo svetlo i zdravlje. Ovaj intervju Majka Adamsa iz The Health Ranger-a objavljuje 15 činjenica o vitaminu D i Sunčevoj svetlosti koje možda niste nikad čuli.  

Petnaest činjenica koje niste znali o vitaminu D i izlaganju Sunčevoj svetlosti

Mike Adams, Natural News. Interview sa Dr. Michael Holick-om, , The UV Advantage.

Vitamin D sprečava osteoporozu, depresiju, rak prostate, rak dojke, i utiče čak i na šećernu bolest i gojaznost. Vitamin D je verovatno najpodcenjenija hranljiva materija u svetu ishrane. To je najverovatnije zato što je besplatan: naše telo ga proizvodi pri dodiru kože sa Sunčevom svetlošću. Pošto farmaceutske kompanije ne mogu da prodaju Sunčevo svetlo, nema ni promocija zdravstvenih dobrobiti od njega. Činjenica je da većina ljudi ne zna pravu priču o vitaminu D i zdravlju. Zato ovde iznosimo pregled preuzet iz intervjua Majka Adamsa i Dr. Michael Holicka.

1. Naša koža stvara vitamin D kao odgovor na izloženost ultraljubičastom zračenju prirodne Sunčeve svetlosti.
2. Isceljujući Sunčevi zraci (koji izazivaju stvaranje vitamina D u našoj koži) ne prolaze kroz staklo. To znači da ne stvarate vitamin D kad sedite u kući ili kolima.
3. Skoro je nemoguće uneti odgovarajuću količinu vitamina D kroz hranu. Izlaganje Suncu je jedini pouzdan način da stvorimo vitamin D u svom telu.
4. Čovek bi trebalo da popije deset velikih čaša mleka obogaćenog vitaminom D svakodnevno da bi uneo minimalne količine vitamina D.
5. Što dalje od Ekvatora živimo, duže izlaganje Suncu nam treba da stvorimo vitamin D. Kanada, Velika Britanija i veći deo SAD su daleko od Ekvatora.
6. Ljudima sa tamnijim pigmentom kože treba 20 - 30 puta više izloženosti Suncu nego onima sa svetlijom kožom da bi stvorili istu količinu vitamina D. To je razlog zašto je  rak prostate raširen među crnim ljudima — jednostavan ali rasprostranjen nedostatak Sunčeve svetlosti.
7. Dovaljni nivoi vitamina D su od suštinske važnosti za absorpciju kalcijuma  u crevima. Ako nema dovoljno vitamina D, telo ne može da upije kalcijum, što čini uzimanje kalcijuma beskorisnim.
8. Hroničan nedostatak vitamina D ne može da se preokrene preko noći; potrebni su meseci uzimanja vitamina D i izlaganja suncu da se ponovo izgrade kosti i nervni sistem.
9. Čak i slabi filteri za Sunce (SPF=8) blokiraju sposobnost tela da stvori vitamin D za 95%. Tako sunčani filteri ustvari uzrokuju bolest — stvaranjem kritičnog nedostatka vitamina u telu.
10. Nemoguće je stvoriti previše vitamina D u telu izlaganjem Sunčevoj svetlosti; telo će samo podesiti i napraviti samo ono što mu treba.
11. Ako vas pritisak na grudnu kost zaboli, verovatno imate hronični nedostatak vitamina D.
12. Vitamin D “aktiviraju” bubrezi i jetra pre nego što je spreman za upotrebu.
13. Bolest bubrega ili oštećenje jetre može prilično da oslabi sposobnost tela da aktivira cirkulišući vitamin D.
14. Industrija sunčanih filtera ne želi da znate da telu u stvari treba izlaganje Suncu jer bi to smanjilo prodaju njihovih proizvoda.
15. Čak iako je vitamin D jedna od najmoćnijih isceljujućih hemikalija u našem telu, ono je pravi potpuno besplatno. Nije potreban lekarski recept.

Uzgred budi rečeno, po pitanju izloženosti Sunčevoj svetlosti ispada da jaki antioxidanti uveliko pojačavaju sposobnost tela da podnese Sunčevo svetlo a da ne izgori. Astaxanthin je jadan od najmoćnijih “unutrašnjih sunčanih filtera” i može da vam omogući da budete na suncu dvaput duže a da ne izgorite. Još neki moćni antioxidanti sa ovom sposobnošću su supervoće kao nar (predivan sok od nara), borovnica...

 
Bolesti uzrokovane nedostatkom vitamina D:

• Osteoporozu uglavnom uzrokuje nedostatak vitamina D, koji prilično smanjuje usvajanje kalcijuma.
• Dovoljno vitamina D sprečava rak prostate, rak dojke, rak jajnika, depresiju, rak debelog creva i šizofreniju.
• “Rahitis” je ime bolesti kostiju koju uzrokuje nedostatak vitamina D .
• Nedostatak vitamina D može da pogorša dijabetes tip 2 i da oslabi proizvodnju insulina u pankreasu.
• Gojaznost smanjuje iskorišćenost vitamina D u organizmu, što znači da gojaznim ljudima treba duplo više vitamina D.
• Vitamin D se širom sveta koristi za lečenje psorijaze.
• Nedostatak vitamina D uzrokuje šizofreniju.
• Sezonsku potištenost (SAD) uzrokuje neravnoteža melatonina koja nastaje zbog nedovoljne izloženosti Sunčevoj svetlosti.
• Hroničan nedostatak vitamina D se često pogrešno dijagnostifikuje kao fibromialgija pošto su simptomi veoma slični: bolovi u mišićima i njihova slabost.
• Rizik dobijanja ozbiljne bolesti kao što je dijabetes ili rak se umanjuje 50% - 80% putem jednostavnog, razumnog izlaganja prirodnoj Sunčevoj svetlosti through simple, 2-3 puta nedeljno.
• Deca koja dobijaju dopune ishrani sa vitaminom D (2000 jedinica dnevno) imaju 80% manji rizik da dobiju dijabetes tip 1 u narednih 20 godina.

Šokantni statistički podaci o nedostatku vitamina D:

• 32% lekara i studenata medicine ima manjak vitamina D.
• 40% stanovnika Amerike ima manjak vitamina D.
• 42% Afroameričkih žena u godinama kad rađaju decu ima nedostatak vitamina D.
• 48% devojčica (9-11 godina) ima manjak vitamina D.
• Do 60% pacijenata u bolnicama ima nedostatak vitamina D .
• 76% trudnica ima ozbiljan nedostatak vitamina D, uzrokujući rasprostranjen nedostatak vitamina D kod svoje još nerođene dece, što im unapred daje sklonost da kasnije u životu dobiju dijabetes, artritis, multiple sklerozu i šizofreniju. 81% dece koju rode ovakve majke takođe imaju manjak vitamina D.
• Do 80% pacijenata na kućnoj nezi imaju nedostatak vitamina D .

Šta možete da učinite:

Razumno izlaganje prirodnoj Sunčevoj svetlosti je najjednostavnija, najlakša a ipak jedna od najvažnijih strategija za poboljšanje zdravlja. Molim vas pročitajte knjigu “Ultraljubičaste dobrobiti” DR. Majkla Holika da vidite punu priču o prirodnom Sunčevom svetlu. Ovo može da bude najvažnija knjiga o zdravlju koju ste ikada pročitali. Kad bi više ljudi razumeli ovu informaciju, mogli bismo da drastično smanjimo stope hroničnih bolesti u ovoj zemlji i celom svetu. Izlaganje Sunčevoj svetlosti je zaista jedna od najmoćnijih isceljujućih terapija na svetu koja daleko nadilazi najbolje napore današnje takozvane ”napredne medicine”. Nema lekova, nema hirurških intervencija, ni visoko tehnoloških postupaka koji se približavaju začuđujućoj isceljujućoj moći prirodne Sunčeve svetlosti. A dobijate je besplatno. To je naravno i razlog zašto je niko ne reklamira.  

Tekst koji sledi preuzet je sa: 

http://zaoduh.blog.rs/blog/zaoduh/zdravlje 

"SVJETLO ČAROLIJA ŽIVOTA" . 

2003godina : 

Dnevni ciklus budnosti i sna i drugi cirkadijski ritmovi su kontrolisani generatorima endogenog ritma. Centralni biološki sat(oscilator) koji meri ove procese se nalazi u suprahijazmatičkim jedrima (SCN)hipotalamusa (→ A). Spoljni ulazni signali sinhronizuju biološki sat na tačno24-oro časovne cikluse. Potrebno je nekoliko dana dase ponovo uspostavi biološki sat npr. nakon dugih putovanja avionom.

Nedavno su otkriveni važni genetski zupčanici centralnog biološkog sata kod sisara. (→A1) Neuroni SCN-a sadrže specifične proteine (CLOCK i BMAL1), PAS domene koji se povezuju gradeći heterodimere. Nastali CLOCK/BMAL1 kompleksi ulaze ujedro ćelije, gde se njihove promotorske sekvence (E-box) vezuju za periodične(per) oscilatorne gene per1, per2 i per3, i tako aktiviraju njihovu transkripciju. Nakon nekog perioda, ekspresija ovih gena stvara proteine PER1,PER2 i PER3, čija je zajednička funkcija kao trimera da blokira efekat CLOCK/BMAL1, i tako završi negativnu povratnu spregu. Mehanizam kojim ciklus aktivira povremene nervne aktivnosti (membranski potencijal) je još uvek nerazjašnjen.

Glavni spoljni ulazni signal za 24-oro časovnu sinhronizaciju ciklusa budnosti i sna je   svetla svetlost (fotičko usklađivanje). Svetlosni stimulsi se direktno registruju  od strane retinalnih ganglijskih ćelija isprovode do SCN preko retinohipotalamičnog trakta (→A2,3). Grupisane ćelijeSCN-a (→A3) pomoću nekoliko efektornih sistema CNS (→A4) dovode do cirkadijskoglučenja hormona, temperature srca i ciklusa budnosti i sna (→A5,B).

Ulazni signali usporavaju ili ubrzavaju ritam, u zavisnosti od faze u kojojse nalaze. Signali koji potiču od ulaznih signala takođe dolaze i do epifize(pinealno telo, pinealna žlezda) gde inhibiraju lučenje melatonina čiji je nivovelik u toku noći. 

Ljudi kao i biljake i zivotinje imaju svoj 24-casovni sat, bioloski sat koji stvara cirkadijske ritmove. Planeti Zemlji treba 24h da napravi jedan pun krug oko svoje ose krecuci se oko Sunca. 

Cirkadijski ritam je ciklus koji se vrti u krug kao zemlja oko svoje ose na putu oko Sunca. Ovaj ciklus je poput Zemljinog ciklusa zavisan od Sunca/Sunceve svetlosti. Samo ime ciklusa to govori, cirkadijski od circa sto znaci oko/okolo i dies sto znaci dan. Pomenuti ritam u skladu sa kretanjem Zemlje tokom 24h stvara promene temperature tela, mozdane aktivnosti, produkcije hormona i metabolizma. Mozete da radite, jedete, pijete, vezbate najzdravije ali ako ne unesete dovoljnu kolicinu Sunceve svetlosti   preko ociju   vasa osa rotacije nece biti zdravlje nego bolest. Sunce je spoljasnji sat po kome se bazdari/uskladjuje nas sat. Nas sat, unutrasnji sat, unutrasnji stvoritelj ritma se zove SCN-suprahijazmaticko jedro koje se nalazi u hipotalamusu. Dakle, Sunce kao spoljasnji sat salje signale za pravilan rad unutrasnjeg sata tj. SCN-a, koji kontrolise cirkadijske ritmove koji usaglasavaju razlicite fizioloske promene tela sa promenama svetlosti u toku dana i noci-kada ima Sunceve svetlosti i kada je svetlost otsutna. Nase telo ima vise od 100 cirkadijskih ritmova tj. prirodnih ciklulsa koji kontrolisu apetit, energiju, raspolozenje, spavanje, libido. Kada nismo usaglaseni sa prirodom patimo od poremecaja cirkadijskog ritma koji se manifestuje na razlicite nacine-gojaznost, dijabetes, nesanica, depresija,bolesti srca, kancer.

Pre toga, nije na odmet da cujemo sta kaze Jacob Liberman, O.D., Ph.D., D.Sc.  http://www.exerciseyoureyes.com/dr_bio.php :

Nase oci nisu samo sredstvo gledanja vec i mesto ulaska energije u  nase telo! Svetlost ulazeci uoko delom ide vizualnim putem do zadnjeg dela mozga tj. centra za vid a delom ide energetskim putem do hipotalamusa odakle regulise zivotne funkcije tela. Hipotalamus upravlja autonomnim nervnim sistemom ali i endokrinim sistemom, pocevsi od glavne zlezde u telu-hipofize. U hipotalamusu se sakupljaju i sve informacije o tome sto se dogadja u telu-informacije dobijene culima, o imunoloskom i emotivnom sistemu. U njemu se sve sakuplja i zato se zove se zove mozgov mozak. Veci deo svetlosti koja ulazi kroz oko, oko 75% odlazi u hipotalamus na mesto na kojem se nalazi telesni bioloski sat i odatle upravlja autonomnim nervnim sistemom i endokrinim sistemom. Hipotalamus informaciju o svetlosti predaje drugom delu mozga zvanom epifiza. U proslosti su je zvali trece oko, srediste duse, srediste svesti. Drevni grci zvali su je sfinkterom misli, mesto na kojem se nalazi svest. Hipotalamus su zvali mozgov mozak. Epifizusu zvali regulatorom regulatora-ona koja regulira sve u telu. Kada svetlost ulazi u oko, vecina odlazi u hipotalamus a hipotalamus tu informaciju predaje epifizi. Epifiza tu informaciju koristi da odredi kolicinu svetlosti u okolini-je li dan ili noc, koje je doba dana ili godine. Tu informaciju prima svakac elija istovremeno. Celo telo istodobno zna sta se dogadja u prirodi i celije onda koristi tu informaciju da se prilagode i usklade sa prirodom. Ucinak koji svetlost ima na stimulativne i regulatorne mehanizme tela ulazi kroz oci. Svaka dva sata nova krv koja izlazi iz srca prolazi kroz sve zilice u mreznjaci oka. Danas znamo da biljke koriste fotosintezu i da je ona usko povezana sa svetloscu. Svetlost odredjuje kako i koliko ce biljke rasti. Razlicite boje svetlsti takodje uticu na rast biljaka. Ista stvar dogadja se i u ljudskom telu samo sto to zovemo metabolizmom. Znamo da sve sto pojedemo ima tzv. karakteristiku maksimalne apsorpcije, a to znaci da kad hranljiva tvar napr. Vitamini i minerali dospeju u krv reaguju na odredjene boje svetlosti iz okoline koje dopiru kroz oci a sve kako bi to telo lakse probavilo. Mozete jesti najzdraviju hranu ali ako ne dobijate dovoljno svetlosti kroz oci svaki dan, ne samo preko koze, necete moci dovoljno probaviti hranu i necete dobiti sve vitamine iminerale koji su vam potrebni. Ako ne dobijete dnevnu dozu svetlosti narusicete zdravlje. Tek je 1920-tih potvrdjena teorija uz pomoc elektricnog mikroskopa i elektronskoradiografske tehnike da svetlost koja ulazi u oci putuje neuroloskim putem do hipotalamusa-mozgova mozga. Svetlost ulazi u deo hipotalamusa ukojem se nalazi bioloski sat. Kao sto nam sat na ruci govori koje je doba dana, tako i telo u sebi ima svoj sat koji mu govori kada da se probudi, kada treba ici spavati a kada jesti. Sve te funkcije moraju biti uskladjene s majkom prirodom.

Ovaj tekst mozete cuti na youtube

Fotosenzitivne ganglijske celije

Fotosenzitivne ganglijske celije, takodje poznate kao fotosenzitivne retinalne ganglijske celije (pRGC), unutrasnje fotosenzitivne retinalne ganglijske celije (ipRGC) ili ganglijske celije koje sadrze melanopsin , su nedavno otkriven tip nervnih celija u retini oka sisara koje su za razliku od drugih retinalnih ganglijskih celija unutrasnje fotosenzitivne. To znaci da one cine trecu klasu retinalnih fotoreceptora, koju pobudjuje svetlost cak i kada su svi uticaji iz klasicnih fotoreceptora (cepica i stapica) blokirani (bilo primenom farmakoloskih jedinjenja ili disocijacijomganglijskih celija iz retine). Fotosenzitivne ganglijske celije sadrze fotopigment melanopsin. Gigantske retinalne ganglijske celije retine primata suprimeri fotosenzitivnih ganglijskih celija.

Oko, retina ili mreznjaca, ipRGC-unutrasnje fotosenzitivne retinalne ganglijske celij, opticki nerv koji ide u mozak:

Retina i njeni fotoreceptori: cepici i stapici. Mada ovde nije prikazana ipRGC, radi lakseg shvatanja price zamislicemo da je to skroz donja ganglijska celija: 

pRGC su fotosenzitivne retinalne ganglijske celije

Kratak pregled

U poređenju sa čepićima i štapićima, ipRGC odgovaraju mnogo sporije i signaliraju prisustvo svetlosti u toku dužeg vremenskog perioda. Njihove funkcionalne uloge su one koje nisu povezane sa formiranjem slike fundamentalno se razlikuju od onih koji učestvuju u vizuelizaciji; oni pružaju stabilnu predstavu inteziteta ambijentalne svetlosti. Imaju najmanjetri glavne funkcije.

1. Igraju glavnu ulogu u sinhronizovanju cirkadijskih ritmova u odnosu na izlazak i kretanje sunca. Oni šalju svetlosne informacije kroz retinohipotalamički trakt direktno do cirkadijskog pejsmejkera u mozgu, suprahijazmatičkog jedra hipotalamusa. Fiziološke osobine ovih ganglijskih ćelija se podudaraju sa poznatim osobinama svetlosnih usklađivačkih mehanizama (sinhronizacija) koji regulišu cirkadijske ritmove. Ovo je mehanizam koji nam omogućava da prevaziđemo poremećaj usled promena vremenskih zona prilikom putovanja avionom.
2. Fotosenzitivne ganglijske ćelije takođe inervišu druge mete u mozgu, kao što su centar za kontrolu zenice, olivarne pretektalne nukleuse srednjeg mozga. Oni doprinose regulaciji veličine zenice i drugih manifestacija u ponašanju kao odgovor na uslove ambijentalne svetlosti.
3. Oni doprinose fotičkoj regulaciji, akutnoj fotičkoj supresiji i oslobađanju hormona melatonina iz pinealne žlezde.Fotosenzitivne ganglijske ćelije su odgovorne zapostojanost cirkadijskih i zenichinih svetlosnih odgovora kod sisara sadegenerisanim štapićastim i čepićastim receptorima, naprimer kod ljudi kojipate od retinitis pigmentosa.

Nedavno su fotoreceptivne ganglijske ćelije bile izolovane kod ljudi gde su, kao dodatak gore pomenutim funkcijama u drugim sisarima, pokazale da poseduju određeni stepen nepotpunog vida kod osoba kojesu imale poremecaje fotoreceptivnih štapića i čepića  Ovaj rad Zaidi-ja i kolega je pokazao da fotoreceptivne ganglijske ćelije mogu imati vizuelne funkcije i mogu biti izolovane kod ljudi.

Fotopigmentovih fotoreceptivnih ganglijskih ćelija, melanopsin, uglavnom apbsorbuje svetlost iz plavog dela vidljivog spektra (apsorpcioni maksimum ~480 nm). Fototransdukcijski mehanizam u ovim ćelijama još uvek nije u potpunosti razjašnjen, ali izgleda da liči na onaj u beskičmenjačkim rabdomeričnim ) receptorima. Fotosenzitivne ganglijske ćelije reaguju na svetlost  depolarišući i povećavajući stepen na kome će ispaljivati nervne impulse. Pored toga što ove ćelije direktno reaguju na svetlost, čini se da primaju  i ekscitatorne i inhibitorne uticaje iz štapića i čepića preko niza sinaptičkih veza u retini.

Otkriće fotoreceptivnih ganglijskih ćelija

1991 Russell G. Foster i kolege uključujući Ignacio Provencio su otkrili nečepićave i neštapićave fotoreceptore u očima miševa pošto se ispostavilo da oni metabolišu cirkadijske ritmove npr. 24-oro časovni biloški sat organizma. Činjenica da je jedno tako važno otkriće bilo objavljeno u prilično nezapaženom naučnom časopisu je pokazatelj početnog skepticizma u naučnim krugovima opostojanju neštapićavih, nečepićavih fotoreceptora; oni su nastavili da verujuda su jedini fotoreceptori čepići i štapići kao da je zapisano u bibliji-i kako ne bi bili skeptični, na kraju krajeva, kao što i sam Foster zapaža, oko je bilo predmet detaljnih istraživanja bez prekida u toku 200 godina, pa se u to vreme činilo neverovatnim da bi veliki umovi poput Newton, Maxwell, preko Einstein idalje, mogli prevideti postojanje receptora, njihove funkcije i njihovo grananje. Ali oni su to prevideli i otkriće je palo u ruke savremenimi straživačima da naprave prekretnicu u ovom polju, inovativnih otkrića koja se još uvek dešavaju. Ove nove ćelije eksprimuju fotopigment melanopsin koji su prvi identifikovali Ignacio Provencio i kolege i obajvili u  the Journal of Neuroscience 2000. Primetno je kako su nakon gotovo jedne dekade, veliki napreci u polju od tada jedino bili obajvljivani u poznatim biološkim i naučnim časopisima, odražavajući postepeno prihvatanje novih receptora od strane naučnog društva.

Melanopsin absorbuje različite maksimalne talasne dužine

Robert Lucas i kolege uključujući Russell Foster su bili prvi koji su konačno pokazali da ćelije koje sadrže fotopigment melanopsin absorbuju svetlost maksimalno na različitim talasnim dužinama  za razliku od čepića i štapića. Lucas, Fosteri kolege su takođe otkrili da u miševima nečepićavi i neštapićavi fotoreceptori imaju ulogu u iniciranju refleksa zenice na svetlsot a ne samo cirkadijsko/bihejviralne funkcije kao što se ranije mislilo, što su kasnije demonstrirali koristeći genetski napravljene miševe bez štapića i čepića. Samer Hattar i kolege uključujući David Berson su 2002 pokazali da je u unutrašnjim fotosenzitivnim retinalnim ganglijskim ćelijama pacova nepromenljivo eksprimiran melanopsin (a ne opsini čepića i štapića). Melanopsin je najverovatnije bio pigment vida foto transdukujućih retinalnih ganglijskih ćelija koji postavlja cirkadijski sat i započinje vizuelne funkcije koje neučestvuju u formiranju slike. Ovaj rad je priznat od strane CurrentBiology, New Scientist i mnogih drugih časopisa kao otkriće koje je identifikovalo neštapićave i nečepićave fotoreceptore u miševima kao klasu retinalnih ganglijskih ćelija (RGCs). Ovo je bilo veoma važno sa anatomske strane gledišta-ganglijske ćelije koje postoje u unutrašnjoj retini, dok se klasični fotoreceptori (čepići i štapići) nalaze u spoljašnjoj retini,sugerišući dva paralelna i anatomski različita fotoreceptorska puta.

Iste godine, 2005, Melyan i Qiu su zajedno sa kolegama uključujući Robert Lucas, Mark W. Hankins i David Berson, pokazali daje fotopigment melanpsin bio fototransdukcijski pigment u ganglijskim ćelijama. Dennis Dacey sa kolegama uključujući Paul Gamlin je pokazao kod Old World majmuna da džinovske ganglijske ćelije ekspresuju melanopsin projektovan u lateralna kolenasta jedra. Ranije su samo projekcije na srednji mozak (pretektalna jedra) i hipotalamus(suprahijazmatička jedra, SCN) bile dokazane. 

Istraživanja kod ljudi

Pokušaji su počeli u cilju praćenja receptora u ljudima. Ali su ljudi predstavljali specijalne izazove i zahtevaju novi model-jer za razliku od životinja opsežna etička pitanja ne dozvoljavaju da gubitak čepića i štapića bude indukovan genetički ili sa hemikalijama u direktnim studijama na ganglijskim ćelijama. U toku mnogo godina jedino se moglo špekulisati o receptrorima kod ljudi jer je  u to vreme samo to bilo moguće.

2007 je napravljen proboj kada su Farhan H. Zaidii kolege uključujući Russell Foster, George Brainard, Charles A. Czeisler iSteven Lockley, u saradnji sa drugim istraživačima sa obe strane Atlantika,objavili svoj pionirski rad koristeći ljude sa nedostatkom čepića i štapića.Current Biology je potom objavila u svom izdanju iz 2008, komentare i izveštaje naučnicima i oftamolozima, da su nečepićavi, neštapićavi fotoreceptori konacno otkriveni u ljudima, koristivshi značajne eksperimenate Zaidi-ja i kolega na ljudima bez čepića i štapića. Otkriće novih receptora iz 2007, kao i spektakularna otkrića napravljena paralelno koja su “bacala bolje svetlo idavala bolji pogled” su bila ismejana od strane Cell Press, New Scientist, i drugih naučnih časopisa tokom 2007. Istrazivaci su identifikovali nečepićave i neštapićave fotoreceptore u ljudima kao ganglijeske ćelije unutrašnje retine kao što je ranije pokazano kod  modela bez čepića i štapića u drugim sisarima. Radnici su pratili pacijente sa retkim bolestima koje su uništile klasične fotoreceptorske funkcije čepića i štapića ali sa očuvanim funkcijama ganglijskih ćelija. Iako nisu imali čepiće i štapiće pacijenti su nastavili da ispoljavaju  cirkadijskof otousklađivanje (sinhronizovanje), cirkadijske obrasce ponašanja,melanopresinsku supresiju, i reakcije zenice, sa pikovima spektralne senzitivnosti na prirodnu i eksperimentalnu svetlost tako da se poklapaju sa onom za melanopsin fotopigment. Njihovi mozgovi su takođe mogli da povežu vid sa svetlošću ove frekvencije. Jacob Schor komentariše da je ovo ne samo neprikosnoven primer saradnje između različitih zemalja, već i između kliničara i naučnika; počevši od tada, interes pokazuju kliničari uključujući i oftamologes a uvidom u razumevanje uloge novih receptora u bolestima ljudi i kao što će biti dole diskutovano i slepila.

Nova uloga za svesni vid

Pomoću ljudi bez čepića i štapića moguće je proučavati još neke potencijalne uloge receptora. 2007 je otkrivena argumentovano najfascinantnija nova uloga fotoreceptivnih ganglijskih ćelija. Farhan H. Zaidi i kolege uključujući Russell Foster, George Brainard, Charles A. Czeisler i Steven Lockley, su pokazali da su retinalne ganglijske ćelije  fotoreceptori (bar u ljudima)  za svesni vid a ne samo za ne-slika-formirajuce funkcije kao što su cirkadijski ritmovi, reakcije uponašanju i zenice, kao što se ranije mislilo. Ljudi su bili savršeni model u kojem je dokazana ova funkcija pošto oni mogu da opišu viđeno istraživaču dok životinje to ne mogu. Iz tog razloga je receptor svojim anatomskim pololožajem u unutrašnjooj retini, kao što su pokazali ovi istraživači, bio prva ćelijakoja je opazila (registrovala) svetlost uzrokujući vid. Oni su takođe pokazali da on odgovara najviše na plavu svetlost, sugerišući da može imati ulogu u mezopskom vidu i da je stara teorija o retini sa samočepićima(svetlo) i štapićima(tamno) u stvaranju vida bila priličnopo jednostavljena. Zbog toga, je rad Zaidi-ja i kolega sa ljudima bez čepića i štapića takođe otvorio vrata u funkcije fotoreceptora ganglijskih ćelija.

To je takođe dovelo do otkrića da postoje paralelni putevi vida-jedan klasičan preko čepića i štapića koji počinje uspoljašnjoj retini i drugi koji detektuje osnovnu vidljivu svetlost koji počinje iz unutrašnje retine i koji se čini da je aktiviran svetlošću pre prvog. Klasični fotoreceptori se takođe uklapaju u novi fotoreceptorski sistem, i postojanost boja može biti od velike važnosti kao što je Foster sugerisao. Kaoi mnoga druga ključna otkrića o novim receptorima, rad Zaidi-ja i kolega ruši stotine godina naučnih verovanja o osnovnim funkcijama oka i vida.

Autori na ljudskom modelu bez čepića i štapića sumiraju svoj značajni rad zapažajući po prvi put da receptor može biti instrument u razmevanju mnogih bolesti uključujući i većinu uzroka slepila širom sveta kao što je glaukom, bolest koaj pogađa ganglijske ćelije. Studije receptora su ponudile potencijalno nove načine za istraživanja koja pokušavaju da pronađu terapije za slepilo. 

{Ljubičasto-plava svetlostVećina radova sugeriše da se pik spektralnesenzitivnosti receptora nalazi između 460 nm i 484 nm, mada je manji brojprijavio da je opseg niži, čak i do 420nm. Steven Lockley i ostali su 2003pokazali da 460nm (ljubičasta) talasne dužine svetlosti supresuju melatonindvostruko više nego 535nm (zelena) svetlost, pik senzitivnosti fotopičnogsistema vida. Ipak noviji rad Farhan} 

Ljubičasto-plava svetlost

Većina radova sugeriše da se pik spektralne senzitivnosti receptora nalazi između 460 nm i 484 nm, mada je manji broj prijavio da je opseg niži, čak i do 420nm. Steven Lockley i ostali su 2003 pokazali da 460nm (ljubičasta) talasne dužine svetlosti supresuju melatonin dvostruko više nego 535nm (zelena) svetlost, pik senzitivnosti fotopičnog sistema vida. Ipak noviji rad Farhan Zaidi, Steven Lockley i koautora u kome su korišćeni ljudi bez štapića i čepića otkriveno je da je svesno opažanje svetlosti bilo veoma intezivno na 481nm stimulus- što znači da receptor u uslovim vida propušta nešto osnovne svetlosti najviše plave svetlosti. Potencijalne kritike koje govore da je to zbog toplote mogu biti odbačene jer se toplota troši na većim talasnim dužinama i uzrokovala bi osećaje većeg odgovora nasvetlost dužih talasnih dužina (žutom i crvenom), a ne sa kratkim talsnim dužinama plave svetlosti kao što su istraživači otkrili.

http://cybermikan-sungazing-srbija.webs.com

U 19 stoljecu britanci su u Indiji otkrili postojanje jogija koji su navodno imali vise stotina godina, tako su sa velikim interesom zapoceli istrazivati fenomen fantasticno starih i vitalnih ljudi. Ti stari ljudi-jogiji poznavali su jednu od najcuvanijih tajni svih vremena"solarnu jogu" odnosno nacin ili tehniku s pomocu koje se direktnim upijanjem energije sunca, može podmladiti fizicko tijelo. Ljude koji su ovladali mocima manipulacije suncevom energijom nazivaju"oni koji se hrane bozjom manom" Najpoznatiji solarni jogiji 19 i 20 stoljeca su Swami Visudananda, Prahlad Djani, lutajuci svetac Sun-jogi Umasankara i Hira Ratan Manek, takodje lutajuci svetac Sun-jogi koji nesebicno prenosi savremenim ljudima ovo prastaro znanje. Ovaj zadnje nabrojani je prosao ispitivanja NASA, americke agencije za svemirska istrazivanja u trajanju od skoro 2 godine, a nikada ni jedan covjek prije Maneka nije bio podvrgnut tako temeljitim i dugorocnim testiranjima. Zakljucak znanstvenika NASA bio je da se radi o fenomenu, jer su sva istrazivanja pokazala stvarne vrijednosti solarne joge, a neke tehnike su uklopljene i u program za obuku astronauta. Nekoliko naucnika isprobalo je osobno Solarnu Jogu i bili su fascinirani nacinom i brzinom kojom su potaknuli svoje Paranormalne sposobnosti, one su kod svakog covjeka latentne, ali ih je tesko pobuditi, zato mnogi odustaju, jer sve tehnike zahtjevaju dugogodisnji svakodnevni rad, ali ne i Solarna Joga, ona brzo i mocno budi uspavane sposobnosti covjeka, kao i njegovo zdravlje. Primjenom i svakodnevnim vjezbanjem solarne joge, nestaju sva fizicka i psihicka oboljenja u roku od nekoliko mjeseci. Energija sunca i njen dugin spektar boja odgovaraju boji organa u ljudskoj bioplazmi- auri, iscjeljivanje bojom poznata je holisticka metoda i primjenjuje se u SAD, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Srbiji, Hrvatskoj, Bosni, Indiji......!